Oče naš, koji jesi na nebesima
Vjerujem li da je Bog moj Otac i da sam ja Njegovo dijete?
Imam li puno pouzdanje u Njega, ili se držim pred Njim kao rob, pun straha i trepeta?
Dolazi li mi pomisao da posumnjam u Njegovu ljubav prema meni?
Sumnjam li u Njegovu Providnost?
Oslanjam li se zaista na Njega, da me neće nikad napustiti, ni u sadašnjosti ni u budućnosti?
Nastojim li naći vremena, da se divim Božjim djelima, da Boga hvalim i slavim i da mu se klanjam?
Tko je nebeski Otac za me?
Imam li o Njemu krive ideje, netočno iskrivljeno mišljenje?
Stvaram li od Boga idola, zamišljam li ga na svoju sliku?
Jesam li svjestan da sam dragocjen u Božjim očima?
Dolazi li mi napast da pomišljam kako me Bog prezire?
Sveti se ime Tvoje
Ako je Bog Otac, On je i sveti Bog. Poštujem li Božju svetost, osobe, mjesta ili stvari, koje su Njemu posvećene?
Brinem li se da Boga bolje upoznam studijem, proučavanjem, slušanjem Riječi Božje, molitvom, itd.?
Kako razvijam svoju vjeru?
Kako govorim o Bogu?
Govorim li s poštovanjem i ljubavlju?
Šalim li se, podrugujem, ismijavam sa svetim stvarima, s religijom, s Bogom?
Brinem li se da upoznam Oca nebeskoga?
Podržavam li, ohrabrujem i molim li za one koji su odgovorni za navješćivanje i širenje Evanđelja: za Papu, za naše biskupe, za naše svećenike, vjeroučitelje, misionare, itd., ili ih samo
kritiziram, napadam, ocrnjujem? Ljubim li svoju Crkvu’?
Postavši »svet« krštenjem, ja sam Hram Duha Svetoga! Poštujem li svoje tijelo i tijelo drugih?
Jesam li griješio protiv svoga tijela ili protiv tijela drugih osoba (masturbacija – samozadovoljavanje, traženje seksualnog užitka izvan braka, neumjerenost u jelu i piću, uzimanje droge,
skraćivanje sna itd.)?
Stavljam li svoje tijelo u službu života i ljubavi, ili u službu sebičnog užitka?
Jesam li vjeran zahtjevima u svom braku ili u svom celibatu?
Dođi Kraljevstvo Tvoje
Otac nebeski želi biti Gospodar, Kralj u svijetu i u mom srcu. Na kojem području moga bića Bog ne vlada kao apsolutni Gospodar?
Koji grijeh je zapreka dolasku Kraljevstva Božjeg u mene?
Sprječavam li svojevoljno dolazak Kraljevstva Božjega: grješna šutnja, strah, ljudski obzir, nemarnost, nepokretnost?
Brinem li se za spasenje i duhovnu sreću grješnika?
Jesam li u tome nemaran?
Molim li za obraćenje grješnika?
Dolazi li mi napast da svedem Kraljevstvo Božje na jedino političko oslobođenje ili socijalni napredak?
Rastavljam li širenje Evanđelja od ljudskog oslobođenja?
Za Isusa u tome nema zbrke i nejasnoća, ni razdvajanja. A za mene?
Kojim sredstvima tražim da dođe Kraljevstvo Božje?
Evanđeoskim ili nasiljem, oružjem?
Jesam li nesnošljiv u svojoj vjeri?
Kako konkretno sudjelujem za dolazak Božjeg Kraljevstva (misijsko oduševljenje, tisak-štampa, katehetska pouka, odgoj, župska djelatnost, učestvovanje u grupnom djelovanju itd.)?
Budi volja Tvoja
Želim li i tražim li zaista da se u mom životu ostvari volja Božja?
Ljubim li tu volju i želim li je više od svoje volje? Prihvaćam li je s vjerom?
Jesam li uvjeren da me nebeski Otac ljubi kad mi je Njegova volja teška i mučna? Jesam li ustrajan biti vjeran volji Božjoj u neuspjehu, u patnji, u grijehu, u bolesti ili u smrti?
Molim li da upoznam volju Božju, da ostvarim tu volju?
Nastojim li raspoznati volju Božju?
Kako uvažavam Božje zapovijedi?
Kao dužnosti ili sredstva da upoznam i ispunim dragu volju Božju?
Pokoravam li se Bogu iz ljubavi, ili zbog straha od pakla, od Božje kazne?
Bojim li se Bogu reći DA za svoje zvanje i za svoj život?
Pokoravam li se starijima?
Na koji način?
Nastojim li doznati što mi Bog govori danas po događajima u svijetu, po nauci Crkve, po riječima Pape i biskupa?
Zanimam li se za to?
Kruh naš svagdanji daj nam danas
Znadem li, kako treba, ovisiti o Bogu i o drugima?
Usudim li se od njih zamoliti ono što mi je potrebno za život?
Što je bitno u mojim prosnim molitvama: materijalni kruh ili duhovna hrana?
Je li moja molitva općenita ili se ograničuje na moje osobne potrebe?
Molim li samo za druge, ili nastojim pružiti im kruh, koji njima manjka, dijeleći s njima od svoga suviška, od sposobnosti i svog vremena, itd.?
Dopuštam li biti drugima na raspolaganju, ili se bojim da će mi oduzeti vrijeme?
Dijelim li svoj kruh s onima koje mi Bog šalje?
Kako?
Nastojim li slaviti Boga i zahvaljivati mu za kruh, koji mi On daje svaki dan?
Rasipam li dobra, koja su mi dana na raspolaganje?
Hranim li svoj život kruhom života?
Jesam li vjeran sakramentu Euharistije?
Kako provodim svoju nedjelju?
Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim
Jesam li sumnjao u Božje milosrđe, u Božje oproštenje s obzirom na sebe?
Opraštam li onome koji me je uvrijedio ili mučio?
Kako? Samo ustima ili od srca?
Opraštam li lako?
Uvijek?
Jesam li spreman oprostiti svom bratu, mužu, ženi, susjedu, svojoj djeci onako kako meni oprašta Otac nebeski’?
Znadem li učiniti prvi korak prema pomirenju?
Jesam li spreman brižno uspostaviti jedinstvo i mir?
Događa li se da odbijem oprostiti ili da se pomirim?
Jesam li zloban, kivan, osjetljiv?
Jesam li uvijek spreman na pomirenje ili mi je to teško?
Podržavam li staru mržnju?
Znam li priznati svoje zablude i svoje grijehe?
Pomirujem li se uistinu?
Jesam li jedan od onih koji govore: »Opraštam, ali neću nikada zaboraviti«?
Idem li na počinak prije pomirenja?
Odbijam li razgovor zbog oholosti ili sebičnosti?
Molim li i idem li na Pričest svojevoljno nepomiren?
Događa li se da nisam ništa učinio, što je u mojoj moći da se izmirim?
Znadem li crpsti u sakramentu Pomirenja snagu da opraštam svojoj braći, bližnjima?
Jesam li vjeran sakramentu Pomirenja?
Vjerujem li u oproštenje Božje za mene?
I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla
Vjerujem li u postojanje zla duha, sotone, đavla?
Bojim li ga se?
Jesam li ponizan pred napastima?
Da odbijem napast, prihvaćam li se molitve, pokore, Riječi Božje?
Kad me napadne napast, gubim li hrabrost?
Usuđujem li se sa svojim ispovjednikom govoriti o svim svojim napastima?
Događa li mi se, da optužujem Boga da je On odgovoran za moje padove?
Vjerujem li, da mi Bog daje svaki dan potrebnu snagu da odbijem napasti, da odbijem zlo?
Kad učinim zlo, znadem li smjesta pogledati prema Bogu, nebeskom Ocu i odmah zatražiti pomoć u sakramentu Pomirenja, kako bih se oslobodio od ropstva zla duha?
Molim li za sve one koji strašno trpe da bi ostali vjerni u svojim obvezama? Podržavam li ih i ohrabrujem, da ustraju u dobru?
Molim li Oca nebeskoga da me čuva od zla duha?
Da ne padnem u napast nevjernosti u mom zvanju?
Događa li mi se da se igram s napastima?
Činim li što treba da smjesta otklonim napast? Da odbijem Zloduha?
Molitva za Oproštenje
Oče nebeski, ti si oproštenje.
Sagriješio sam protiv tebe i bližnjih,
protiv svoje braće.
Učinio sam što je zlo u tvojim očima.
Izbriši moje grijehe u svojoj velikoj ljubavi.
Ti ne želiš smrti grješnika.
Da se obrati i da živi, ti si poslao Isusa,
Svoga Sina jedinoga, našega Spasitelja.
Rođen je od Djevice Marije,
Trpio je u mukama, umro i uskrsnuo.
On izlijeva na nas Duha Svetoga,
koji nas oslobađa od grijeha
I od našeg kamenog srca izgrađuje srce slično Njegovu.
Primi danas moje obraćenje. Očisti me od mojih grijeha.
Obnovi me po svojoj Ljubavi.
Daj mi snagu da živim po tvojoj Ljubavi,
Da živim s braćom u vjernosti, u ljubavi i radosti tvoga oproštenja.
Amen.
Ovaj mali vodič nije nipošto iscrpan; namijenjen je samo kao pomagalo na početku kao priprava za sakrament ispovijedi. Vlastitim čitanjem i uz savjete svog svećenika ili duhovnika, moći ćete naći i potpunije vodiče. Međutim, ključ za plodonosno življenje ovog sakramenta nije u pravom vodiču za ispit savjesti nego ponajprije u vašoj odluci i stalnom nastojanju da se živi u zajedništvu s Bogom, putem razvijenog bitno važnog i osobnog prijateljstva s Kristom, te korištenjem i svih drugih sredstava.
Na taj način ispovijed postaje prisni susret ljubavi, trenutak pomirenja i obnove i živ odnos, a ne samo neka puka formalnost, pobožnjačka dužnost koja se obavlja iz nekog nejasnog, neosobnog osjećaja obveze. Odvojite dovoljno vremena da se smireno i u molitvi pripremite za ispovijed.
Najprije zamolite Gospodina neka vas prosvijetli. Nakon znaka križa, može se moliti sljedeća molitva:
Oče, obiluješ milosrđem, i poznaješ moje srce.
Znaš koliko te želim ljubiti i služiti ti
nasljedovanjem tvoje volje.
Također znaš koliko sam slab
i kako mi je teško živjeti ponizno,
u čistoći i vjeri.
Dok se bliži tvoj premili sakrament pomirenja,
ustanovljen po mudrosti i žrtvi tvoga Sina,
a kojega Crkva slavi,
molim te, pošalji Duha Svetoga
da prosvijetli moj um,
da spoznam svoje grijehe i pogreške;
neka mi oživi srce
da se iskreno ražalostim
što uvrijedih tebe i što ranih Crkvu,
da ispovjedim svoje grijehe
i primim tvoj oprost i snagu.
Krist se najviše brine za naša srca:
“Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.”
“Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke.”
“Dobar čovjek iz riznice dobre vadi dobro, a zao čovjek iz riznice zle vadi zlo; ta iz obilja srca usta govore.”
Stoga, dok govoriš s njim o tome kako si ga povrijedio ili mu nanio bol od svoje zadnje ispovijedi, možeš započeti razmišljanje s razmatranjem svojih nutarnjih stavova. Zatim prati njihova očitovanja u svojim djelima (ili obrnuto – važno je uključiti oba aspekta). Mnogi ljudi smatraju da je korisno zabilježiti misli koje im naviru tijekom svog ispita savjesti, da bi tijekom ispovijedi bile jasne i uredne. Kako počinješ redovito primati sakrament i ispitivati savjest ustanovit ćeš da je mnogo lakše utvrditi područja u kojima si sklon popustiti pred svojom sebičnošću, gdje obično upadaš u grijeh ili popuštaš svojim urođenim slabostima. U tom trenutku, tvoj ispit savjesti trajati će kraće, a ti ćeš trebati energičnije aktivirati svoje ufanje i vjeru da ne bi podlegao osjećajima obeshrabrenja. Možda bi ti pomogao slijedeći upitnik.
Moj odnos s Bogom:
“Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom i svim umom svojim.”
– Što je obilježilo moj uobičajen stav prema Bogu tijekom zadnja dva tjedna? Klanjanje, veličanje, zahvalnost, poštovanje, povjerenje, vjera, ufanje i ljubav?
– Ravnodušnost (nezainteresiranost), udaljenost, ogorčenost, arogancija?
– Kako se ovaj stav očitovao u mom molitvenom životu?
– Koliko sam podlegao lijenosti, zanemario ustrajavanje u svojim molitvenim obvezama, u onima koje nalaže Crkva (npr. nedjeljna misa) i u onima koje sam osobno obećao da ću činiti?
– Koliko sam podlegao odvraćanjima pozornosti tijekom molitve?
– Jesam li se borio protiv odvraćanja pažnje, ili sam dopustio da me ono obeshrabri i oslabi?
– Koliko sam truda uložio u održavanje doticaja s Bogom tijekom svojih uobičajenih aktivnosti?
– Jesam li pokušao otkriti njegovu volju u dužnostima i okolnostima svog života, ili sam živio kao da on u svemu tome uopće nema nikakvu ulogu?
– Jesam li svjesno pokušavao udovoljiti mu, upoznati ga, služiti mu, tragati za njim, često misliti na njega, ili sam ga isključio iz svojih stvarnih svakodnevnih briga?
– U kojoj je mjeri Bog bio moja “jedina potrebna stvar”, i u kojoj mjeri su ga drugi ljudi, zadovoljstva, ili stvari potiskivali iz mog života? Zašto?
Moj odnos s drugima
“Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga”‘ ; “Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako
budete imali ljubavi jedni za druge.”; “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!”
– Što obilježava moj uobičajen stav prema drugim ljudima (onima meni bliskim kao i onima s kojima saobraćam samo povremeno) tijekom zadnja dva tjedna?
– Interes, velikodušnost, briga, čistoća?
– Kritičnost, strah, arogancija, pohlepa, zavist, požuda?
– Koliko li sam se trudio pokušavajući gledati svaku osobu, ne u smislu koliko mi je korisna ili ugodna, nego jer ju Bog beskrajno ljubi?
– Koliko sam se trudio misliti dobro o drugima, umjesto da promišljam njihove slabe točke ili mane?
– Na koji se način ovaj nutarnji stav izrazio u mojim riječima?
– Jesam li ogovarao, pridružio se drugima beskorisno kritizirajući ili sam nepotrebno loše govorio o drugima (omalovažavao)?
– Jesam li grubo postupao prema drugima iz ljutnje, nestrpljivosti, ili pretjerivanja?
– Jesam li s nekim postupao hladno, otresito, neuljudno, ili nestrpljivo?
– Koliko sam se trudio govoriti pozitivno o drugima da bih gradio ozračje povjerenja, uzajamnog poštovanja i ljubavi?
– Na koji način se ovaj namjerni stav izražavao u mojim djelima?
– Jesam li nepošteno iskoristio nekoga, upotrijebivši ga za vlastite svrhe umjesto da ga poštujem kao osobu? Jesam li si dopustio da gestama, riječima ili djelima prenesem svoje nezadovoljstvo,
nestrpljenje ili ljutnju?
– Jesam li pribjegao nasilju da bih se ‘ispuhao’ i tako se riješio svoje frustracije?
– Jesam li nekoga posebno protežirao ili gajim sveopću ljubav poput Krista?
– Koliko sam se trudio pomoći onima oko sebe, služiti im, učiniti im živote ugodnijim i ispunjenijim, pokazati im Božju ljubav i blagost izražavajući iskrenu zabrinutost i interes za
njih?
– U kojoj sam mjeri izrazio pravu ljubav prema drugima, molio se Bogu za njih?
– Svjedočenjem istinitosti evanđelja svojim primjerom i riječima?
– Koliko sam skrenuo sa svog puta da bih druge približio Kristu?
Moja vlastita samodisciplina
“Tada dozva narod i učenike pa im reče: ‘Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.'” “Ne znate li da svi trkači trče na trkalištu, ali samo jedan
pobjeđuje? Trčite tako da pobijedite.”
– Što je obilježilo moj uobičajeni stav prema vlastitom životu u posljednja dva tjedna?
– Ugađanje svojim sklonostima, želja za udobnostima (komforom), oholost, arogancija, lijenost? Poniznost, odgovornost, odlučnost da činim Božju volju?
– Kako se je uobičajen stav očitovao u ispunjavanju mojih dužnosti?
– Jesam li zabušavao u nekim važnim dužnostima?
– Jesam li ih ispunjavao savjesno, odgovorno, gledajući u njima volju Božju i moj put do sretnog i plodonosnog života?
– Koliko sam odgovorno pokušavao otkriti i razviti svoje talente i darove dobivene od Boga?
– Jesam li ih uzeo ‘zdravo za gotovo’?
– Jesam li ih “zakopao”?
– Kako se ovaj uobičajen stav očitovao u načinu na koji sam trošio svoje vrijeme?
– U kojoj sam mjeri planirao unaprijed, zacrtao si ciljeve i odredio redoslijed žurnosti mojih zadataka?
– U kojoj sam mjeri dopustio da moje emocije i mušice (umjesto mojih uvjerenja) određuju moja djela i odluke?
– Kako se ovaj uobičajen stav izrazio u načinu na koji sam odgovorio na izazove, poteškoće i iskušenja?
– U kojoj sam mjeri našao Boga u ovim trenucima i obnovio svoju vjeru i povjerenje u njega, moju predanost njemu?
– U kojoj mjeri sam podlegao obeshrabrenju, samosažaljenju, “lakšem načinu”?
– Koliko sam se trudio da nađem i prigrlim Kristov križ u svom vlastitom životu?
– Jesam li pokušao održavati red u vanjskim stvarima svog života, da bih njegovao sklad i red u svojoj duši?
– U kojoj mjeri sam podlegao krajnostima u svojoj potrazi za zadovoljstvom?
– Jesam li ikada nepotrebno ugrozio svoje zdravlje ili život ili zdravlje i život druge osobe zlouporabom ovog najdragocjenijeg dara postojanja?
– Jesam li ikada dopustio da moj loš primjer udalji druge od Krista?
MOLITVA PRIJE ISPITA SAVJESTI
Oče, evo me pred Tobom. Pošalji mi svojega Svetoga Duha da me pouči kako da se susretnem s Tobom. Neka me Tvoj Duh prosvijetli tako da mi taj susret s Tobom bude na duhovnu obnovu i vječnu radost. Daj da budem iskren sam prema sebi i ne prikrivam svoje slabosti, nedostatke i grijehe. Želim se iskreno pokajati za svoje grijehe, priznati ih i od Tebe primiti otpuštenje. Slaviti ću Tvoje Milosrđe i Tvoju vjernost. Amen.
MOJ ODNOS PREMA BOGU
* Vjerujem li iskreno u Trojedinoga Boga (Oca, Sina i Duha Svetoga)?
* Molim li se redovito, iskreno razgovarajući s Bogom ili samo tražim da mi Bog ispuni želje, možda i sebične?
* Iskazujem li ljubav prema Crkvi time što molim za nju, za Svetoga Oca i sve druge pastire duša da ostanu vjerni pravome nauku?
* Nastojim li dovoljno upoznati svoju vjeru čitanjem vjerskih knjiga, vjerskoga tiska, slušanjem i razgovorima?
* Izbjegavam li ono što vjeri može štetiti?
* Jesam li psovao Boga, Majku Božju i svece? Opravdavam li se tvrdnjom da mi je to navika?
* Jesam li redovito išao na svetu misu nedjeljom i zapovijedanim blagdanom?
* Imam li dovoljno poštovanja prema Presvetome Sakramentu?
* Je li za mene svaka nedjelja dan Gospodnji ili samo prilika za izlet i ljenčarenje?
* Jesam li možda nepotrebno u nedjelju radio, ono što sam mogao kojim drugim danom?
* Jesam li išao na svetu ispovijed i primio svetu pričest barem za Uskrs i Božić?
* Jesam li u ispovijedi namjerno prešutio neki teži grijeh? Jesam li izvršio pokoru i živio prema obećanjima prošle ispovijedi?
* Sudjelujem li u crkvenoj zajednici svojom molitvom postom, djelima, brigom i darovima za siromašne? Priznajem li javno da sam kršćanin ili se toga sramim? Nastupam li kao kršćanin u svim
područjima svoga života?
* Vjerujem li u jednoga jedinoga Boga ili su moj bog stvari: novac, bogatstvo, posao, čast, zdravlje…?
* Obraćam li se u životnim poteškoćama samo Bogu ili posjećujem raznovrsne ozdravitelje, gatare, vračare…? Jesam li pristajao uz nazore i pokrete protivne kršćanstvu ili uperene protiv samoga
Boga?
* Jesam li sudjelovao u nekršćanskim djelatnostima, ili druge poticao na njih?
MOJ ODNOS PREMA BLIŽNJEMU
* Poštujem li svoje roditelje, sestre, braću i djecu? Ljubim li ih?
* Jesam li u obitelji strpljiv i ljubazan?
* Poštujem li sve ljude, bez obzira na njihovo podrijetlo?
* Jesam li koga zaveo na grijeh riječima ili djelima?
* Opraštam li svakome?
* Trudim li se dovoljno da moj brak bude znamenje Kristove ljubavi prema Crkvi?
* Jesam li u braku bio sebičan, iskazivao nepoštovanje, ponašao se zlobno i osvetnički?
* Jesam li u braku bio vjeran?
* Jesam li kriv za prekid života nerođenoga djeteta?
* Jesam li možda druge nagovarao na pobačaj ili kod prekida trudnoće osobno sudjelovao?
* Priznajem li da je samo Bog gospodar čovjekova života? Ljubim li svoju djecu? jesam li pravedan u odnosu prema njima ili im puštam sve na volju?
* Jesam li prestrog ili lh kvarim, činim razmaženima?
* Brinem li se za vjerskl život svoje obiteljl? Je li naša obitelj gostoljubiva, pomaže li drugima, daje li im dobar primjer?
* Jesam li komu krivo oduzeo kakvo zemaljsko dobro? jesam li krao, varao, pronevjerio, bio nepošten kod prodaje ili kupovanja?
* Jesam li ukradeno vratio I popravio štetu?
* Jesam li u okviru svojih mogućnosti pomagao siromašnima i bijednima?
* Jesam li ih možda prezirao?
* Jesam li govorio istinu?
* Jesam li lažju, osuđivanjem, klevetanjem, ogovaranjem, lažnom zakletvom ill izdajom tajni prouzrokovao drugima štetu?
* Jesam li bio spreman opraštati?
* Jesam li drugima zavidio na uspješnost ili vrlini?
* Jesam li im pokvario radost?
* Jesam li savjesno i brižno obavljao svoje staleške i službene dužnosti?
* Radim li samo za novac ili i za bližnjega?
MOJ ODNOS PREMA SAMOME SEBI
* Kako sam se koristio sposobnostima koje mi je Bog dao?
* Kako sam iskoristio svoje vrijeme, jesam li ljenčario?
* Jesam li bio strpljiv u bolesti i životnim neprilikama?
* Jesam li zbog straha nepravilno postupao protiv vlastite savjesti?
* Jesam li se trudio biti bolji kao čovjek i kao vjernik?
* Borim li se protiv svojih slabosti, klonim li svojih loših sklonosti…?
* Jesam li rob bilo kakve strasti?
* Jesam li bio umjeren u uživanju hrane i pića?
* Jesam li ugrožavao svoje zdravije ili čak život drogama, alkoholom, nepažljivošću u prometu?
* Jesam li čuvao dostojanstvo svojega tijela u stidljivosti i čistoći kao hram Duha Svetoga razumnim ponašanjem i svladavanjem?
* Jesam li griješio samo bludom i s osobama istog spola? Živim li u izvanbračnom odnosu i time teško griješim? Živim li na području svoje spolnosti sukladno zdravom nauku Crkve ili pak u skladu s
ovozemaljskim nazorima?
* Jesam li izbjegavao grješne prilike, nemoralne filmove, knjige, loše društvo … ?
* Služim li se prirodnim metodama za planiranje začeća ili se služim drugim zaštitnim sredstvima koja su u biti abortivna sredstva” kao što je npr. spirala?
* Razmišljajući o broju djece, imam li pred očima samo svoju udobnost ili sam se spreman žrtvovati za dobro svojega naroda i svoje Crkve?
* Obraćam li se u životnim poteškoćama samo Bogu ili čitam i horoskope, zovem duhove, posjećujem raznovrsne ozdravitelje, gatare, vračare … ?
ODRIČEM LI SE SOTONE, NJEGOVA ZAVOĐENJA I SVIH DJELA NJEGOVIH:
* okultizma, ezoterije i svakoga praznovjerja,
* magije i svih oblika čarobnjaštva,
* čitanja iz kave, karata i dlana,
* spiritizma, astrologije i horoskopa,
* uporabe amuleta, čarobnih predmeta,
* svih čarobnih sredstava, imena i brojeva za sreću,
* liječenja bioenergijom, reikijem, yogom i transcendentalnom meditacijom koji ne priznaju pravoga Boga,
* žudnji za novcem i vlašću, pohlepi i laktaštvu,oholosti, pohote i požude?
* Jesam li član, podupiratelj ili istomišljenik kakvoga tajnoga protuvjerskoga udruženja, masonske, tj. slobodnozidarske lože?
* Sudjelujem li na sotonističkim skupovima, priredbama ili koncertima (poglavito heavy metal glazbe)?
MOJ ODNOS PREMA OKOLINI U KOJOI ŽIVIM
* Sudjelujem li barem nekom svojom sposobnošću u životu društvene zajednice, na mjesnoj ili državnoj razini?
* Ljubim li svoju domovinu i njezine vođe tako da za njih neprestano molim i da sam im spreman pomoći u svakoj nevolji?
* Poštujem li društvenu imovinu kao svoje vlastito, dobro ili ju smatram nečim tuđim, što nije potrebno poštivati?
* Trudim li se očuvati prirodu i sve stvoreno?
* Jesam li zagađivanjem, otpacima ili čime drugime ugrozio svoje i tuđe zdravlje i okolinu?
MOLITVA POSLIJE ISPITA SAVJESTI
Gospodine, molim Te, po ovoj svetoj ispovijedi potpuno me izliječi i učini me sposobnim za suradnju s Tobom da moj život bude Tebi na čast i slavu i na blagoslov mojoj braći i sestrama. Želim biti zreo plod u Tvojemu vinogradu. Želim biti utvrđen grad, sazidan na stijeni. Želim biti svjetiljka koja gori na svjetioniku da svijetli svima u kući. Želim biti gorušičino zrno koje se razvija i raste, iako je samo po sebi maleno. Primi me sada kao ozbiljnoga i zreloga suradnika u Tvojemu kraljevstvu. Hvala Ti što me nisi odbio i što mi daješ novu priliku. Amen. (Moli svojim riječima!)
Kad sam se ispovjedio zadnji put? Je li prošlo više od godine dana od moje zadnje sv. ispovijedi?
1. Jesam li namjerno zatajio neki grijeh na ispovijedi? Primio Kristovo Tijelo u stanju teškoga grijeha? Jesam li se stidio pokazati da sam vjernik? Bio praznovjeran; odobravao tuđe grijehe, nevjeru, praznovjerje? Jesam li se trudio upoznati svoju vjeru?
2. Molim li se Bogu? Kako se molim? Molim li za druge, zahvaljujem li Bogu za darove koje mi daje? Je li mi prošao i jedna dan da nisam pomislio na Boga? …da se nisam pomolio? Jesam li bez velikog razloga propustio sv. Misu? Kako se ponašam za vrijeme sv. Mise? Smetam li drugima koji se mole; molim li skupa s njima; odijevam li se dolično kad ulazim u crkvu?
3. Jesam li uzalud spominjao Božje Ime, psovao, krivo se zakleo, obećao nešto a nisam izvršio?
4. Pokazujem li svojim roditeljima da ih volim; poštujem li ih dovoljno; slušam; jesam li drzak i bezobrazan prema njima; trudim li se da im pomognem; svađam li se s njima? A s braćom i sestrama?
5. Odobravam li pobačaj, eutanaziju, samoubojstvo, zločin, nasilje? Postoji li netko da ga ja ne poštujem zbog nacije, spola, boje kože…? Kako se ponašam prema mlađima od sebe, prema slabijima? Svađam li se često? Tučem; srdim; prezirem druge? Jesam li neumjeren u jelu i piću, jesam li se opio, uzeo drogu, jeo meso u korizmeni petak, sablažnjavao druge?
6. i 9. Jesam li govorio nepristojne, besramne riječi, čitao proste, sablažnjive časopise, gledao pokvarene filmove? Jesam li postupao dolično sa svojim tijelom? – ono je hram Duha Svetoga?
7. i 10. Trudim li se izvršiti svoje obaveze u školi, kući, Crkvi??? Jesam li nekome nešto namjerno pokvario, ukrao, učinio nemarno, jesam li spreman tuđe vratiti? Jesam li previše sebičan? Pomažem li drugima? Jesam li škrt? Mrzim li nekoga? Želim li ikome zlo? Jesam li zavidan?
8. Jesam li spreman oprostiti uvredu, prvi se pomiriti? Vrijeđam li druge? Laž!!! Jesam li lagao; nekoga nepravedno optužio; prigovarao bez potrebe; bio licemjeran, klevetao, odbio se pomiriti. Trebam li se kome ispričati za nepravdu koju sam mu svojim jezikom nanio?
Grijeha u mom životu će uvijek biti. Hoću li im se prepustiti ili ću se boriti protiv grijeha? Ako i upadnem u grijeh, pred Bogom je odlučujuća moja volja, nakana, nastojanje. Budem li u planini ili u močvari uvijek mogu pogledati prema gore, a tu me čeka Krist koji prašta i kaže idi i ne griješi više.
Blago siromasima duhom…
Siromašan duhom jest onaj, tko se ne uzdiže, tko se ne oholi, tko ne drži da sve ovisi o njemu, nego o Bogu. Sve što jest i sve što ima, dolazi mu od Boga.
– Držim li se jednostavno i prirodno prema drugima?
– Jesam li preponosan na se i na ono što imam, što znam? Taština, utvaranje, uobraženost, ispraznost, prevelika privezanost za sve što je prolazno, neumjerena ambicija, častohleplje…
– Želim li uvijek imati isključivo pravo, uvijek imati zadnju riječ?
– Prihvaćam li savjete i upozorenja?
– Srdim li se, prkosim?
– Volim li se pokazivati superiornijim od drugih, bolji od drugih?
– Ponašam li se i govorim drzovito ili oholo?
– Prezirem li druge?
– Jesam li zavidan?
– Uzimljem li za se sve što je najljepše ili najbolje?
– Jesam li rasipan s novcem, sa hranom?
– Imam li plemenitosti? Darežljivosti?
– Jesam li spreman pozajmiti svoje stvari?
– Jesam li poštivao tuđe stvari?
Blago ožalošćenima…
– Jesam li prihvaćao sve što dolazi od Boga kao: gubitak, neuspjeh, bolest, kušnju, nezgodu?
– Jesam li mrmljao protiv Boga?
– Jesam li pokazivao manjak nade? Očaj, malodušnost?
– Jesam li mislio, da mi se treba osloniti na Boga u časovima napasti?
Blago milosrdnima…
– Jesam li opraštao uvrede?
– Jesam li odbijao oprostiti?
– Zaokupi li me mržnja, antipatija ili osve¬tljivost?
– Jesam li podržavao želju za osvetom?
– Jesam li svadljiv?
– Jesam li koga proklinjao?
– Jesam li odan drugima, požrtvovan pre¬ma drugima?
– Jesam li nastojao razumjeti druge, pod¬nositi druge, učiniti im uslugu, pomagati im?
Blago onima, koji su čista srca…
– Čistoća najprije znači čestitost duše.
– Jesam li iskren, prostodušan, čist?
– Služim li se lažima? Bilo da nešto sakri¬jem ili da se pokažem dobrim?
– Jesam li zatajivao koji grijeh u Ispovijedi?
– Jesam li poštivao druge?
– Jesam li poštivao tuđi dobar glas, tuđi ugled? Jesam li se, služio ogovaranjem, kleveta¬njem, nepromišljenim sudovima, beztemeljnim sudovima?
– Jesam li kritizirao, pretresao nekoga odsutnoga?
– Jesam li podržavao rđavu ćud, zlo mišljenje?
– Jesam li uvijek radio po savjesti?
– Jesam li se brinuo za izgradnju svoje savjesti?
– Jesam li nastojao uvijek ispuniti dužnost svog staleža?
– Jesam li bio lijen? Gubljenje vremena, prekidanje započetog posla…?
– Jesam li griješio manjkom poštovanja prema svojim roditeljima i starijima?
– Jesam li slušao?
– Jesam li zloupotrebljavao pouzdanje, koje mi je iskazivano?
– Ljubim li roditelje?
– Jesam li nastojao pomagati svojim roditeljima, pridonositi njihovoj sreći?
– Kakvo je moje vladanje u obitelji, u zajednici, u društvu? Grubost, neuljudnost, lakoumnost, sebičnost…
– Nastojim li učiniti uslugu?
– Jesam li podržavao rđave misli protiv čistoće?
– Jesam li griješio protiv čistoće riječima, čitanjem nevaljalih knjiga i časopisa, gledajući zle filmove, činima, nečednim ponašanjem, vla¬danjem?
– Jesam li bio povod, uzrok grijeha? Šireći kakvu pokvarenu knjigu, nepristojnim, sablažnjivim razgovorima?
– Jesam li poštivao svoje tijelo?
– Jesam li poštivao tijelo drugih osoba?
Blago mirotvorcima…
– Jesam li koga ubio?
– Jesam li bio uzrok sablazni?
– Jesam li bio direktni ili indirektni uzrok gubitka vjere?
– Jesam li poželio smrt drugome?
– Jesam li krao?
– Jesam li želio dobro drugome?
– Jesam li varao?
– Jesam li davao opak, zao savjet?
– Jesam li bio uzrok sablažnjivog primjera?
– Jesam li nastojao učiniti druge sretnima?
– Jesam li pomagao onima, koji su bili u nevolji?
– Jesam li pomagao slogu?
– Jesam li pridonosio svoj udio za slogu?
– Jesam li bio uzrok nesloge, smutnje, nemira?
Blago progonjenima…
Blago vama, kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas. Radujte se i kličite: Velika je vaša plaća na nebesima. –
Jesam li se bojao pokazati da sam kršćanin? U školi, u svom naselju, u svojoj obitelji, pred prijateljima…
– Jesam li nemaran, mlakonja, mlitavac?
– Da izbjegnem podrugivanju, jesam li tako nisko pao i govorio zlo o Bogu, o Crkvi, o vjeri, o svećenicima?
– Jesam li cijenio riječi i tumačenja, što sam ih čuo, kad sam išao na Misu?
– Jesam li zanemarivao vjerske stvari iz ljudskog obzira, kad su drugi govorili protiv i ušutkavali me?
– Jesam li crvenio stideći se Krista, Crkve, vjere?
– Kakvo svjedočanstvo dajem u svojoj okolini? Možda dajem primjer nemarna i hladna kršćanina?
– Jesam li odbijao zbog ljudskog obzira ili zbog straha reći što mislim u raspravama i razgovorima o Bogu, o Crkvi, o svećenicima, o kršćanskom moralu?
– Stidim li se možda nositi križić, medaljicu, ili oznake katoličkog pokreta, kome pripadam