Veliki nacionalni susret zajednice Obnova u Duhu Svetom održao se ove godine u Rimu 1. i 2. lipnja na Olimpijskom stadionu. Više od 50 000 vjernika iz Italije i svijeta, među njima i iz Hrvatske, oduševljeno je dočekalo Papu koji ih je pozvao da svojom radošću i ljubavlju evangeliziraju svijet. Objavljujemo video-reportažu s ovog susreta autora novinara Lordana Ljubenkova i snimatelja Petra Jurčevića na kojem se vide i dijelovi Papina govora, te molitva u jezicima za papu Franju tijekom koje je klečao.
"Papa Franjo još je jednom pokazao svoju jednostavnost kleknuvši dok se mnoštvo vjernika pomolilo za njega po molitvi jezika koje osobito njeguju zajednice Obnove u Duhu, a koja je obilježila i sam nastanak Crkve na Pedesetnicu" Rim 2014.
Novinar: Lordan Ljubenkov Snimatelj i montažer: Petar Jurčević
PAPA FRANJO S PRIPADNICIMA OBNOVE U DUHU SVETOMU
Jedinstvo jer krv mučenika danas od nas čini jedno. To je ekumenizam u krvi. Znamo da kad oni koji mrze Isusa ubijaju kršćanina, prije nego ga ubiju ne pitaju: ''Jesi li luteran, jesi li
pravoslavni, jesi li evangelik, jesi li baptist, jesi li metodist?''. Ti si kršćanin! I režu glavu. Oni se ne zbunjuju, znaju da je tu jedan isti korijen koji daje život svima nama i koji se zove
Isus Krist, i da je tu Duh Sveti koji nas nosi k jedinstvu! Oni koji mrze Isusa Krista ne griješe vođeni zlom, znaju i zato ubijaju ne postavljajući pitanja.
Ovo ću vam povjeriti, možda sam vam ovo pričao, ali to je istinita priča. U jednom gradu u Njemačkoj, Hamburgu, bio je župnik koji je proučavao dokumente da bi potaknuo proces beatifikacije za
svećenika ubijenog od nacista, giljotiniranog. Motiv? Poučavao je djecu katekizam. I, dok je proučavao, otkrio je da je poslije njega bio giljotiniran, 5 minuta poslije, jedan luteranski pastor
iz istog razloga. Krv njih dvojice se pomiješala: obojica mučenici, obojica mučenici. To je ekumenizam krvi. Ako nas neprijatelj ujedinjuje u smrti, tko smo mi da se dijelimo u životu? Pustimo
ući Duha, molimo da bismo išli svi zajedno. ''Ali tu su razlike!'' Ostavimo ih po strani, hodajmo s onim što nam je zajedničko, to je dosta: to je sveto Trojstvo, to je krštenje. Idimo naprijed,
sa snagom Duha Svetoga.
Prije nekoliko mjeseci, također ta dvadesettrojica egipatskih kopta koji su bili zaklani na plaži u Libiji; i u tom su času izgovarali ime Isusovo. ''Ali nisu katolici…? Ali su kršćani, braća su,
naši su mučenici! Ekumenizam krvi. Prije 50 godina, blaženi Pavao VI, na kanonizaciji mladih mučenika iz Ugande, osvrnuo se na to da su zbog istog razloga prolili krv i njihovi drugovi
anglikanski katehisti. Bili su kršćani, bili su mučenici. Oprostite mi, nemojte se sablazniti, oni su naši mučenici! Jer su dali život za Krista, i to je ekumenizam krvi. Moliti sjećajući se
naših zajedničkih mučenika.
Jedinstvo u zajedničkom radu za siromašne i potrebite, koji također imaju potrebu krštenja u Duhu Svetomu. Bilo bi prekrasno organizirati seminare života u Duhu, zajedno s drugim kršćanskim
karizmatskim realnostima, za braću i sestre koji žive na ulici: i oni imaju Duha koji ih potiče iznutra, jer netko izvana širom otvara vrata.
Prestala je kiša, izgleda. Popustila je vrućina. Gospodin je dobar, prvo nam daje vrućinu, zatim krasan tuš! S nama je. Prepustite se vodstvu Duha Svetoga, toj struje milosti koja ide naprijed i
uvijek traži jedinstvo. Nitko nije gospodar. Samo jedini Gospodin. Tko je? [trg: Isus!] Isus je Gospodin! Podsjećam vas: Karizmatska obnova je Duhovska milost za čitavu Crkvu. Slažete se? [trg:
Da!] Ako se tko ne slaže neka digne ruku!
Jedinstvo u različitosti u Duhu, ne bilo kakvo jedinstvo, kugla i poliedar, dobro to zapamtite. Zajedničko iskustvo krštenja u Duhu je bratska i izravna veza s dijecezanskim biskupom, jer je
cjelina više nego dio. Zatim, jedinstvo Kristova tijela: moliti zajedno s drugim kršćanima, raditi zajedno s drugim kršćanima za siromašne i potrebite. Svi mi imamo isto krštenje. Organizirati
seminare života u Duhu za braću koja žive na ulici, također za braću koja su marginalizirana zbog tolikih patnja u životu. Slobodan sam spomenuti Ugovo svjedočanstvo. Gospodin ga je pozvao upravo
zato jer mu je Duh Sveti dao vidjeti radost kad se slijedi Krista. Organizirati seminare života u Duhu Svetomu za osobe koje žive na ulici.
I onda, ako nam Gospodin dade života, očekujem vas sve zajedno na susretu ICCRS-a i Katoličkog bratstva, koji ga već organiziraju, sve vas i sve one koji žele doći na Duhove 2017 – nije tako
daleko! – ovamo na Trg sv. Petra da proslavimo zlatni jubilej ove struje milosti. Prilika za Crkvu, kako je rekao blaženi Pavao VI u bazilici sv. Petra, 1975. Skupit ćemo se da bismo zahvalili
Duhu Svetomu za dar ove struje milosti koja je za Crkvu i svijet, i da bismo proslavili čudesa koja je Duh Sveti učinio tijekom tih 50 godina, mijenjajući živote milijuna kršćana.
Također hvala što ste s radošću odgovorili na moj poziv. Neka vas Isus blagoslovi i Sveta Djevica čuva. I molim ne zaboravite moliti za mene, jer mi je potrebno, hvala!
I s Biblijama, s Riječju Božjom idite, propovijedajte novost koju nam je dao Isus. Propovijedajte siromašnima, marginaliziranima, slijepima, bolesnima, zatvorenima, svim muškarcima i ženama. U
svakome je Duh, u njemu, koji treba pomoć da se širom otvore vrata kako bi ga oživio. neka vas Gospodin prati u toj misiji, uvijek s Biblijom u ruci, uvijek s Evanđeljem u džepu, s Kristovom
Riječju.
[Blagoslov]
Objavljeno:
Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu 6. studenoga 2013.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
U prošlu sam srijedu govorio o općinstvu svetih, shvaćenom kao zajedništvo među svetim osobama, to jest među nama vjernicima. Danas ću produbiti drugi aspekt te stvarnosti, to jest zajedništvo u svetim stvarima, u duhovnim dobrima. Ta su dva aspekta usko međusobno povezana, naime zajedništvo među krštenicima raste sudjelovanjem u duhovnim dobrima. Posebno ćemo promotriti sakramente, karizme i ljubav (usp. Katekizam Katoličke Crkve brr. 949-953). Mi rastemo u jedinstvu, u zajedništvu sa sakramentima, s karizmama kojem je svakom od nas dao Duh Sveti, te s ljubavlju.
Prvo je zajedništvo sakramenata. Sakramenti izražavaju i ostvaruju stvarno i duboko zajedništvo među nama, jer u njima susrećemo Krista Spasitelja i, po njemu, našu braću u vjeri. Sakramenti nisu prividi, nisu obredi, sakramenti su Kristova snaga; u sakramentima je prisutan Isus Krist. Kada slavimo misu živi je Isus taj koji nas okuplja, čini od nas zajednicu, daje da se klanjamo Ocu. Svaki je od nas, naime, po krštenju, potvrdi i euharistiji, pritjelovljen Kristu i povezan sa čitavom zajednicom vjernikâ. Zato, ako s jedne strane Crkva “vrši” sakramente, s druge sakramenti “čine” Crkvu, grade je, rađajući novu djecu, pridružujući ih Božjem svetom narodu, učvršćujući njihovu pripadnost.
Svaki susret s Kristom, koji nam u sakramentima daje spasenje, poziva nas “poći” i prenositi drugima spasenje koje smo mogli vidjeti, dotaći, susresti, prihvatiti i koje je uistinu vjerodostojno jer je ljubav. Na taj način, sakramenti nas snažno potiču da budemo misionari a apostolska zauzetost da se donese evanđelje u sve sredine, pa i u najviše neprijateljske, predstavlja najautentičniji plod revnog sakramentskog života, jer je to sudioništvo u Božjoj inicijativi spasenja, koji želi svima darovati spasenje. Milost sakramenata jača u nama snažnu i radosnu vjeru, vjeru koja se zna čuditi Božjim “divotama” i zna se oduprijeti idolima svijeta. Zato je važno pričešćivati se, važno je da se djeca rano krsti, da prime krizmu, jer su sakramenti prisutnost Isusa Krista u nama, jedna prisutnost koja nam pomaže. Važno je, kada se osjećamo grešnima, pristupiti sakramentu pomirenja. Netko će možda reći: “Ali ja se bojim, jer će me svećenik sigurno nalupati”. Ne, svećenik te neće nalupati. Znaš li koga ćeš susresti u sakramentu pomirenja? Susrest ćeš Isusa koji ti oprašta! Isus je taj koji te ondje čeka; i to je sakrament koji pomaže čitavoj Crkvi rasti.
Drugi aspekt zajedništva u svetim stvarima je zajedništvo karizmi. Duh Sveti razdjeljuje vjernicima mnoštvo darova i duhovnih milosti; to “maštovito” bogatstvo darova Duha Svetoga ima za svrhu
izgrađivanje Crkve. Dakle oni se ne daju na korist onome koji ih prima, već na korist Božjem narodu. Ako, međutim, neka karizma služi samopotvrđivanju, s pravom se može sumnjati u to da je riječ
o pravoj karizmi ili da je karizma vjerno življena. Što su naime karizme? To su posebne milosti, koje su dane pojedincima da čine dobro drugima. To su darovi, nadahnuća i unutarnji poticaji koji
se rađaju u svijesti i iskustvu određenih osoba, koje su pozvane staviti ih u službu zajednice. Ti su duhovni darovi, na osobit način, u korist svetosti Crkve i njezina poslanja. Svi su pozvani
poštivati ih u nama i u drugima, prihvaćati ih kao korisne poticaje za prisutnost i plodno djelovanje Crkve. Sveti je Pavao opominjao: “Duha ne trnite” (1 Sol 5, 19). Ne gasimo Duha koji nam daje
te darove, te sposobnosti, te tako lijepe kreposti koje daju Crkvi rasti.
Koji je naš stav prema tim darovima Duha Svetoga? Jesmo li svjesni da je Duh Božji slobodan dati ih kome hoće? Promatramo li ih kao duhovnu pomoć, kojom Gospodin podupire našu vjeru i jača naše
poslanje u svijetu?
Dolazimo tako do trećeg aspekta zajedništva u svetim stvarima, to jest zajedništva ljubavi, jedinstva među nama koje stvara ljubav, milosrđe. Promatrajući prve kršćane, pogani su govorili: gle kako se samo ljube, kako se vole! Ne mrze se, ne ogovaraju jedni druge. To je ljubav, Božja ljubav koju nam Duh Sveti stavlja u srce. Karizme su važne u životu kršćanske zajednice, ali su uvijek sredstva koja služe za rast u milosrđu, ljubavi, koju sveti Pavao stavlja iznad svih karizmi (usp. 1 Kor 13,1-13). Bez ljubavi i najizvanredniji darovi su uzaludni; ovaj ozdravlja ljude, ovaj ima ove istaknute osobine, ovaj ove vrline… ali ima li ljubavi i milosrđa u njegovu srcu? Ako je ima onda dobro, ali ako je nema ne služi Crkvi. Bez ljubavi svi ti darovi i karizme ne služe Crkvi, jer tamo gdje nema ljubavi ondje je praznina koju ispunjava sebičnost. I pitam se: ako smo svi sebični, možemo li živjeti u zajedništvu i u miru? Ne možemo, i zbog toga je neophodna ljubav koja nas ujedinjuje. I najmanji od naših djela ljubav ima dobre učinke za sve! Zbog toga, živjeti jedinstvo u Crkvi i zajedništvo ljubavi znači ne tražiti vlastitu korist, već dijeliti trpljenja i radosti braće (usp. 1 Kor 12, 26), spremni nositi bremena najslabijih i najsiromašnijih. Ta bratska solidarnost nije retorička figura, način izražavanja, već je sastavni dio zajedništva među kršćanima. Ako je živimo, mi smo u svijetu znak, “sakrament” Božje ljubavi. To smo jedni za druge i to smo za sve! Nije riječ samo o onoj ljubavi koju si možemo jedni drugima pružati, riječ je o nečem dubljem: to je zajedništvo koje nas osposobljava ući u radost i bol drugih kako bi ih iskreno učinili svojima.
I često smo previše bezvoljni, ravnodušni, odvojeni i namjesto da prenosimo bratstvo, mi prenosimo zlovolju, turobnost, hladnoću, sebičnost. A zlovoljom, hladnoćom, sebičnošću ne može se postići da Crkva raste; Crkva raste samo s ljubavlju koja dolazi od Duha Svetoga. Gospodin nas poziva otvoriti se zajedništvu s njim, u sakramentima, u karizmama i u ljubavi, da bismo dostojno živjeli svoj kršćanski poziv!
Dopuštam si sada zamoliti vas za jedno djelo ljubavi: ne brinite, neće se skupljati milodari! Prije nego ću doći na Trg išao sam posjetiti teško bolesnu djevojčicu staru godinu i pol dana. Njezini se mama i tata mole Gospodinu za zdravlje te lijepe djevojčice. Zove se Noemi. Smijala se jadnica! Učinimo jedno djelo ljubavi. Mi je ne poznajemo, ali djevojčica je krštena, jedna je od nas, kršćanka. Učinimo djelo ljubavi za nju i u tišini zamolimo Gospodina da joj pomogne u ovom trenutku i da joj podari zdravlje. Zastanimo kratko u tišini, a zatim ćemo izmoliti Zdravomariju. A sada se svi zajedno pomolimo Gospodinu za Noemino zdravlje: Zdravo Marijo… Hvala vam za to djelo ljubavi!
(bitno.net)