Dar Prorostva
Proroci su ti koji izgrađuju Crkvu. Po krštenju smo svi postali dionicima proročke službe. Prorokovati znači čuti, prepoznati i posredovati Božju poruku onome kome je namijenjena. Tu poruku prenosimo ne samo riječima, nego mnogo više djelima. Budući da smo mi kršćani „ovce koje poznaju glas svog pastira”, a ne samo njegov nauk, dužni smo onima koji trebaju baštiniti spasenje biti prorocima. Na žalost, Crkva se u zapadnoj Europi gotovo u potpunosti odrekla proročke dimenzije i zato velikom brzinom propada. Zapitajmo se samo u što nam se pretvorio sakrament svete potvrde po kojemu bismo trebali biti prorocima.
Biblija je prepuna primjera proroštava. Prorokovati u prvom redu ne znači proricati buduće stvari, već znači govoriti umjesto nekoga drugoga. Prorokovati u Božje ime znači govoriti umjesto Boga za nekoga. Proroci i oni koji imaju dar prorokovanja najčešće opominju, uzdižu i tješe (1 Kor 14, 3), ukazuju na Božje milosrđe i ljubav (KKC #218), no isto tako i naviještaju ono što Bog želi da se u budućnosti dogodi (KKC # 2115). Proroci izgrađuju Crkvu (1 Kor 14, 4).
Znamo kakve su učinke riječi naših roditelja imale na naše živote. Riječi našeg Stvoritelja mogu imati daleko snažniji učinak u našim životima. Te su riječi poput gorušičina zrna koje padne u dobro tlo i polako raste. Iz tog stabla nastane drvo u kojem se čak ptice nebeske mogu gnijezditi. Proroštvo je kao neki putokaz kojim se naša duša kreće. Riječi proroštava su kao svjetla na našem putu prema ispunjenju svrhe za koju nas je Bog stvorio.
Uzmimo primjer kralja Davida. On je svakako jedan od najpoznatijih biblijskih likova. Bog ga je odabrao između njegove braće, te je poslao proroka Samuela da ga pomaže za kralja umjesto Šaula. David je za kralja pomazan kao mladić mnogo godina prije nego će stvarno postati židovski kralj. No, u Božjim je očima on bio kralj od trenutka pomazanja. Riječi proroštva koje je Samuel izgovorio pripremale su Davida za ono što ga je čekalo kao kralja, isto tako davalo mu je snage da izdrži sve kušnje i napore, te da ne odustane od poziva koji je primio. Proroštva nikako nisu samo dokaz da Bog vidi unaprijed, već su ona potrebna snaga onima kojima su izgovorena da nadvladaju prepreke sumnje, straha i nevjere. Osobno sam primio određen broj proroštava koja su u trenutku kad su izgovorena izgledala potpuno neostvarivima. Navest ću jedno od njih.
Na početku devedesetih, kad su u Hrvatskoj računala bila povlastica malobrojnih ljudi, u jednoj mi je molitvi Gospodin progovorio kroz jednu osobu otprilike ovako: «Gospodin će ti dati da napraviš nešto poput male gramofonske ploče. Ta ploča neće biti crna nego će biti bijela i neće biti za gramofon. To što ćeš napraviti bit će poslano u cijeli svijet». U to vrijeme nisam mogao ni pretpostaviti što bi to moglo značiti. Nakon određenog vremena, svi koji smo to proroštvo čuli, zaboravili smo ga. Desetak godina kasnije, bio sam od Duha nadahnut da se napravi kratki dokumentarni film o Katoličkoj karizmatskoj obnovi, budući da su mnogi vjernici smatrali kako je Karizmatski pokret nepriznat od strane Crkve. Film sam napravio u suradnji s uredom Međunarodne službe katoličke karizmatske obnove iz Vatikana. Moram napomenuti da tada apsolutno ništa nisam znao o tome kako se rade dokumentarni ili bilo kakvi drugi filmovi. Došao sam u njihov ured kako bih im predložio da oni takvo nešto učine. Zbog mog slabog poznavanja engleskog jezika u to vrijeme, ja sam jednostavno pogrešno shvatio što se od mene očekuje. Ne znajući, prihvatio sam da sve organiziram i financiram. No, te sam činjenice saznao tek u jednoj e-pošti koju sam naknadno dobio. Našao sam se u vrlo teškoj situaciji koja je u jednom trenutku čak postala bezizlazna. Naime, trebao sam otići u Rim i odnijeti novac za troškove redatelja koji nimalo nisu bili mali. Ja taj novac nisam imao te sam odlučio od svega odustati. Bio je ponedjeljak ujutro, molio sam i rekao Bogu: «Kad ja nešto naručim, onda to i platim. Budući da si ti naručio, a ne plaćaš, ja odustajem.» Na mene se spustio mir i bio sam nekako sretan što sam se 'izvukao'. Mislio sam da ću nastaviti jednog dana kad financijska situacija bude povoljnija. Tad sam odlučio učiniti nešto što u to vrijeme nisam činio – otići na kavu u jedan skupi restoran. U restoranu sam susreo jednog prijatelja kojeg duže vrijeme nisam vidio i koji ništa nije znao o onome što radim. On se silno iznenadio kad me vidio. Tog je jutra molio i prvi put u svom životu jasno čuo glas Duha Svetoga. Zbog toga je i on odlučio učiniti ono što nikad prije nije uradio – doći na kavu u taj skupi restoran. Iznenadio se kad me ugledao u restoranu jer mu je Duh Sveti to jutro jasno rekao: «Reci Josipu da sutra ide u Rim!» On nije znao o kojem se Josipu radilo, već sam ja jednostavno bio prvi Josip kojeg je on nakon molitve sreo. Shvatio sam poruku i uz pomoć fra Remigija otišao u Rim. Taj je moj prijatelj kasnije silno financijski podupirao izradu filma. Kad smo konačno završili film i stavili ga na DVD, sjetili smo se proroštva. DVD je bio točno opisan u proroštvu. U to vrijeme nitko još nije ni sanjao o DVD-ima. Film je obišao cijeli svijet, prikazale su ga mnoge televizije, a danas je vrlo važan u evangelizaciji Kine.
Proroci i proroštva izgrađuju Crkvu. Kad je propovijed u Duhu Svetome tada je ona zapravo proroštvo, odnosno izravan govor Boga slušačima propovijedi. Bog je tu potpuno suveren i može se poslužiti bilo kojim čovjekom da kroz njega progovori – pa čak i životinjama (KKC #785). Sjetimo se samo Bileamove magarice (Br 22, 30) ili Herodova govora kad mu je mnoštvo klicalo jer su znali da je Bog preko njega govorio (Dj 12, 22-23)! Osobno nisam studirao teologiju, ali sam do sada propovijedao i molio u velikim europskim katedralama i crkvama, primjerice, u Budimpešti, Londonu, Dublinu, Innsbrucku, Lavovu. Također, imao sam priliku propovijedati u Jeruzalemu, na Genezaretskom jezeru, u Sjevernoj i Južnoj Americi. Bog me toliko počastio da sam u nekim katedralama vjerojatno jedini ja kroz čitavu njihovu povijest postojanja imao priliku izravno i neposredno moliti za ozdravljenja i čudesa! Na prvom seminaru duhovne obnove na kojem sam primio silu Duha Svetoga, primio sam i proroštvo da će me Bog slati u razne dijelove svijeta da propovijedam i molim za bolesne. Više sam puta bio u situaciji da propovijedam doktorima teologije i Duh Sveti je održavao obećanje da će on govoriti kad ja neću znati što reći. Proroštvo koje je tada izgledalo potpuno neostvarivo već se uvelike ostvarilo.
Možemo samo zamisliti koliko smo puta u svom životu čuli Božji glas, a da ga ili nismo prepoznali ili smo ga na svoj način interpretirali – gledajući vlastite ljudske mogućnosti i ne pouzdajući se u Božju svemoguću moć. Često mislimo da nismo važni i da Bog sam po sebi čini da se stvari događaju. Nema veće zablude od te. Ako je On taj o kojem ljudska povijest isključivo ovisi, onda se iz pokvarenosti svijeta nikako ne da iščitati njegova ljubav i pravednost. No, istina je da je On nama ljudima dao slobodnu volju i da svijet želi mijenjati u suradnji s čovjekovom vjerom. Vjera dolazi i od mogućnosti slušanja Božjeg glasa ljudi koji imaju pouzdanje da Bog čini po njima ono što od njih očekuje.
Upravo su sedam darova Duha Svetoga svojevrsni Božji govor upućen nama koji ih često ne prepoznajemo kao takve, pa im ni ne dajemo dovoljno pažnje. Iako su oni izričaj izvanredne Božje intervencije u naše živote, predstavljajući očitovanje njegove božanske moći, prečesto ih shvaćamo kao nešto ljudsko i nismo naučeni prepoznavati ono što nam Bog kroz tih sedam darova svakodnevno govori. Ovce njegove poznaju njegov glas i idu za njim. Ostali samo čuju taj glas, ali ga ne prepoznaju.
Josip Lončar
Danas ćemo govoriti o darovima Duha Svetoga. Volio bi da se oduševite i da vam srce gori za ovu temu. Prvo bi trebalo govoriti o Duhu Svetom, a ne o darovima.
„Za vas je bolje da ja odem, jer ako ja ne odem, Duh Sveti neće doći k vama.“
Duh Sveti završava Isusovo djelo spasenja.
Kad je Isus hodao zemljom bio je fizički samo na jednom mjestu, a kad je Duh Sveti došao, osnovala se Crkva. Mi smo postali Kristovo tijelo – Crkva. Sada gdje je god jedan ud Kristova tijela,
Crkva i sada je Isus dostupan na svakom mjestu lica ove zemlje. Tada je bio na jednom mjestu, a sada po Crkvi, gdje god je Crkva, gdje god su oni koji su Kristovi, Kristovi udovi Kristovog tijela
želi nastavi činiti njegova djela.
Reci: I po tebi Isus želi nastaviti činiti svoja djela!
Zato nam je Duh Sveti dan da bi mogli ispuniti Očevu volju i činiti njegova djela. Dva razloga zašto je poslao Duha Svetoga: da budemo obučeni u Božju silu, da možemo biti Isusovi svjedoci i da
nastavimo činiti Isusova djela. Ono što je Isus činio na jednom mjestu dok je hodao zemljom, sada po vama u Duhu Svetom želi nastavi činiti na vašem radnom mjestu, u vašim obiteljima, gdje god
jeste.
Bog po vama može nastaviti činiti svoja djela.
U kojoj mjeri će moći činiti svoje djela po vama? To ne ovisi o njemu, nego ovisi o nama i to koliko mu mi to dopustimo. Koja su to djela? Što je Isus činio? Tražio i spašavao izgubljene, liječio
bolesne, razarao djela đavolska. Isus to želi po nama nastaviti činiti.
Je li u našim sredinama ima puno izgubljenih? Gospodin želi po tebi nastaviti tražiti i spašavati izgubljene.
Tvoj posao, tvoja misija je da se staviš Gospodinu na raspolaganje, po vodstvu Duha Svetoga.
Nažalost ponekad nas ne zanimaju izgubljeni, jer mi imamo svoje društvo s kojima molimo, družimo se, da se dobro osjećaš.
Nisi pozvan u zajednicu da se dobro osjećaš, nego u zajednici dobivaš ohrabrenje, okrepu Duha Svetoga da bi mogli tražiti i spašavati izgubljene, da liječiti bolesne.
Isus nije rekao molite za bolesne, već ozdravljajte bolesne.
Kako ti ozdravljaš bolesne u Isusovo ime?
Gospodin je rekao da razvaljujemo djela đavolska.
Da bi mi to mogli činiti, Gospodin nas treba obući u istu silu u kojoj je on djelovao.
II vatikanski sabor nam govori da primimo i upotrebljavamo nadnaravne darove koje nam Gospodin daje za spas svijeta. Naše pravo i dužnosti da radimo na tome.
Gospodin ne želi da ni jedna duša bude izgubljena.
Svećenici i Crkva ne mogu doprijeti svuda u ovom svijetu, zato Gospodin treba nas, jer smo udovi njegova tijela.
Da bi mogli ispuniti svoje poslanje trebamo biti obučeni u istu silu kojom je bio obučen Isus.
Dva smjera su kad Duh Sveti dođe i radi u našim životima: On nam daje plodove
On nam daje darove
Što bi vi više voljeli dobiti darove ili plodove?
Isus govori da je ljubav najveća, ali to ne isključuje druge plodove i darove.
Izraz ljubavi je da vruće čeznemo za darovima.
Ljubav je najvažnija i svijet će nas prepoznati po ljubavi, ali kad nas Gospodin bude sudio neće pitati koliko si ljudi ozdravio, koliko si čudesa učinio, koliko se ljudi preko tebe obratilo nego
će te pitati samo jednu stvar: KOLIKO SI LJUBIO?
Ako mi ljubimo kao što Gospodin ljubi, a ljubav želi spašavati druge, tada se suosjećamo s izgubljenima i s Božjim srcem.
Ako imamo Božje ljubavi i imamo ljubavi za druge, za izgubljene i želimo se Bogu staviti na raspolaganje i da nas On uresi nadnaravnim darovima da danas Crkva bude jaka i sili i snazi Duha
Svetoga, a ne crkvu u kojoj se ništa ne događa ili neka se ljudi mole, a da se ništa ne događa. Bog je i Bog čudesa! Molimo da Isus dođe, ali da se ništa ne događa, da nema ozdravljenja, da nema
oslobođenja. Kako to?
Gdje Isus nije mogao ništa učiniti? U Nazaretu.
Hoćemo li dopustiti Isusu da čini svoje djela ili ćemo imati svoj Nazaret.
Djela apostolska govore da je Isus hodao zemljom čineći dobra i ozdravljajući sve koje je đavao tlačio kroz bolest.
Isus je isti i jučer i danas i sutra!
Ono što je nekada radio, želi i danas raditi po tebi.
Isus danas želi raditi po tebi!
Važni su i plodovi i darovi Duha Svetoga.
Kako to funkcionira u našim životima kada je riječ o darovima i plodovima? Koja je to razlika? Što su darovi i kako oni funkcioniraju? Što su plodovi i kako oni funkcioniraju?
Kad se predamo Gospodinu i kad On preuzme vodstvo u našem životu izgleda kao stablo jabuke kojem treba vremena do samog ploda jabuke, meke godine rodi malo, pa druge više.
To je nešto što je u tebi i to raste, raste u tebi da se ti razvijaš.
Plodovi su ljubav, radost, mir, velikodušnost, strpljivost, dobrota, vjernost, uzdržljivost, blagost... (Gal 5,22)
Koliko je tih plodova prisutno u vašem životu? (ocjena 1 – 10 za svaki plod)
Koliko si strpljiv ili nestrpljiv?
Kad Duh Sveti dođe, on radi na našem karakteru, mijenja nas iznutra tako da rastemo u plodovima Duha, da bi bili sve sličniji Isusu.
Kad se vidi na nama da smo narasli u plodovima i koliko Duh Sveti vodi naš život?
Kad je sve dobro onda je sve fino, dobro, ali kad pod pritiskom se suočiš sam sa sobom što izlazi iz tebe, izlazi ono što je u tebi. Zato treba Duh Sveti raditi na tebi , da u situacijama
pritiska izađe dobro.
Što je to sve u meni? Koliko nestrpljivosti, koliko gorčine, koliko ljutnje, grubosti je u nama? Koji plod se očituje?
Darovi Duha Svetoga ne rastu u vama i zato se osposobljavamo da koristimo darove da bi se nadnaravna snaga Božja očitovala u Crkvi po vama tako da se Isusovo djelo nastavi činiti.
Kada bi vam netko poklonio gitaru, a da niste nikad svirali, ne bi vam ništa koristio. Ako bi počeli vježbati, učiti svirati na toj gitari, nakon nekog vremena bi znali akorde da bi mogli svirati
i tako proslavljali pjesmom Boga.
Preko tvoga dara sviranja tada će Bog oslobađati svoju silu i dirati druge.
Gitara se nije promijenila, ali se promijenila tvoja sposobnost korištenja darova.
Dobio si upute kako koristiti.
Darovi su nam dani za izgradnju Crkve.
Plodovi su nam dani za našu izgradnju. Naš karakter se mijenja po plodovima Duha Svetoga i Duh Sveti oblikuje Isusov karakter u nama, a tek onda nam daje darove svoje.
Ako trčimo samo za darovima, a nismo se oblikovali u krepostima, plodovima duha vrlo lako možemo skrenuti s Božjeg puta.
U 1 Kor 12 je nabrojeno devet darova podijeljeni u govorne darove, darove otkrivenja i darovi snage.
Govorni darovi:
- dar jezika
- dar proroštva
- dar tumačenja jezika
Darovi otkrivenja:
- dar znanja
- dar razlikovanja duhova
- riječ mudrosti
Darovi snage:
- darovi ozdravljanja
- moć čudesa
- dar vjere
Susret je završio zajedničkim druženjem uz okrjepu koju su pripremili članovi zajednice DOBRI PASTIR. Problem je u tome što većinu zanimaju darovi, a manje plodovi Duha Svetoga. Žele se diviti
darovima.
Karakter nosi darove, a ne obratno. Mnogi imaju krive nakane kada traže darove od Boga. Zašto neki trče za darovima?
Darovi nisu nam dani da se hvalimo, već da radimo s njima da gradimo Božje kraljevstvo, kako bi se Isus proslavio. Darovi su nam darovani za izgradnju Crkve, da bi ona dovršila njegovo djelo
spasenja.
Kad mi ispunimo njegovo djelo, mi tako pripremamo crkvu na drugi Isusov dolazak.
On priprema novo nebo, novu zemlju.
Gospodin želi uresiti svoju Crkvu karizmama, da Bog nastavi činiti i djelovati na nadnaravni način u ovom svijetu koji je sve više bezbožan, iskvaren.
Ljudi hoće „atraktivne“ darove, darove čudesa, darove ozdravljanja i kad ih neki koriste i očituje se ozdravljenje, odmah se pita tko je molio i njemu raste srce, ja sam molio. Ponosno govore
mene je Bog upotrijebio.
Opasnost je da neki ljudi trče za tim ljudima koji imaju neku karizmu i tada ti ljudi primaju pohvale, slavu koja Bogu pripada.
Često imamo krive motive kada tražimo darove. Tražimo darove od Boga. Zašto? Zašto bi tebi Bog darovao svoje darove? Je li radi njegove ili tvoje slave? Radi Božje promocije ili radi svoje
promocije? Govori se neka bude na tvoju slavu, ali kad ti dobiješ pohvalu, srce ti se rasteže, jer smo ponosni na ono što smo učinili, a trebali bi govoriti SLUGE SMO BESKORISNE, učinili smo što
smo bili dužni učiniti.
Poniznost je jedan od najvažnijih kreposti da bi služili u darovima Duha Svetoga, da bi nas Bog mogao upotrijebiti.
Često u zajednicama može doći do zavisti i ljubomore jer netko drugi je molio i Bog je uslišao, a nije preko mene.
Je li u tebi ima malo zavisti?
Jako je važno da se stavimo na raspolaganje Duhu Svetom, kako bi Duh Sveti tebe promijenio i upotrijebio.
Ako želiš da te Bog silno upotrijebi, moraš biti silno promijenjen!
Što je više svijeta u tebi, to je manje Boga u tebi.
Što je više Boga u tebi, to je manje svijeta.
Radimo na sebi i tražimo poniznost, da ne uzimamo zasluge sebi.
Sjetite se riječi za one koji su imali svoje motive, a koji su u Isusovo ime izgonili zloduhe, činili čudesa. Što im Isus govori? Odlazite od mene zlotvori, nikada vas poznavao nisam.
Imali su darove, ali nisu imali srce u Bogu, imali su krive motive.
Ako želiš neki dar, pitaj se zašto ga želiš? Bog neće biti impresioniran tvojim darom, jer On ti ga je dao, već će biti impresioniran ljubavlju kojom si služio.
Ako se sam ne poniziš, onda će te Gospodin poniziti!
Ako te Gospodin ponizi i provede kroz školu poniženja, to čini da shvatiš poruku njegovu. Jesi li spreman proći kroz njegovu školu poniženja?
Na srcu nam treba biti Božja slava, a ne naša korist, naša promocija ili da se ističemo pred ljudima. Tada to proslavlja mene, a ne Boga. Može nas đavao prevariti, možemo zastraniti, možemo
skrenuti s puta jer smo krivo upotrebljavali darove koje nam je Bog darovao.
Da bi dobro služili Bogu moramo biti ponizni i predati se njemu. Koliko će te Bog upotrijebiti ne ovisi o tebi i tvojim sposobnostima, već ovisi o tvojem predanju njemu. Koliko mu se predaš,
toliko te On može upotrijebiti!
Molimo: predajem ti sebe, ali ne svoje vrijeme, ne svoj novac, ne svoje odnose...
Predaj se Bogu da On ti može organizirati tvoje vrijeme, tvoje odnose, tvoj život...
Zašto nam Gospodin želi dati taj prekrasan dar?
Znamo kad je Duh Sveti šišao na pedesetnicu na apostole i da su oni progovorili drugim jezicima.
U Matejevome evanđelju kaže da oni koji vjeruju u njega, izgoniti će zle duhove, govoriti će u novim jezicima. To je Božja volja za njegovu djecu.
U 1 Kor 14 poglavlje daje tri razloga zašto Gospodin želi dati taj dar: „želim da svi vi govorite drugim jezicima, a još više da prorokujete.“
Onaj koji govori drugim jezicima:
- govori direktno Bogu
- govori tajne
- izgrađuje samog sebe
Govori tajne koji naš ljudski razum ne može razumjeti i ne može dokučiti, duhovne stvari uzvišene. Kad počneš moliti u jezicima, zlo može biti napadnuto, zbunjeno.
Onaj koji govori u jezicima izgrađuje samog sebe! Duh Sveti radi na tebi.
Ako ne znamo što i kako valjano moliti, Duh Sveti se zauzima za nas neizrecivim uzdasima.
Kad molimo u daru jezika, Duh Sveti koji prebiva u tebi, bori se za tebe i zauzima se za tebe neizrecivim uzdisajima. Sam Duh Sveti se zauzima pred Ocem za tebe!
Kada molimo u jezicima, Duh Sveti moli u tebi po savršenoj volji Božjoj. Duh Sveti najbolje zna što tebi treba.
Kad mi molimo u jezicima Duh Sveti nas osposobi da se naš duh otvori za savršenu volju Božju, da se otvorimo, da spoznajemo i da se Božja volja ostvaruje u našem životu.
Govor u jezicima nas drži budnima u ovom svijetu, da ne padnemo pod utjecaj, tamo gdje se trača, ogovara, proklinje, daje nam snagu da se borimo protiv toga, da nema utjecaja na nas.
Počnite moliti u jezicima i vidjeti ćete što će se dogoditi. Bit ćeš osnažen, pročišćen, oslobodit će nadnaravnu silu i snagu da može doticati i druge ljude.
Kada molite u jezicima možete spoznati što je potrebno za nekoga ili za nešto.
Kad molimo u jezicima za nekoga, nešto predivno se događa, sam Duh Sveti moli u nama, kroz nas za tu osobu savršenu volju Božju.
Koliko puta nismo znali što moliti i kad počnemo moliti u jezicima, Duh Sveti nam otkrije. Može nam dati spoznaju, može nam dati riječ, može se osloboditi njegova snaga oslobađanja,
ozdravljanja.
U našim nutarnjim duhovnim borbama važno je moliti u jezicima, može nam donijeti ohrabrenje, spoznaju.
Isto tako ako imamo nutarnje rane, npr. osjećaj odbačenosti, strah, krivnju, tjeskobe, žalost i kad molimo u jezicima može doći nutarnje ozdravljenje.
Možeš moliti u jezicima u svim životnim situacijama: kad voziš auto može smiriti tvoje srce i sačuvati tvoj jezik od krivih riječi.
Jesi li ikad bio loš na jeziku?
U Isusovo ime počnite moliti u jezicima za osobu, ono što Duh Sveti želi činiti.
Sam Duh Sveti moli u vama za tu osobu, On najbolje zna što je potrebno.
U sili i snazi Duha Svetoga moli u jezicima! Duše Sveti donesi mir, odnesi svaki teret... ispuni i obuci u svoju silu. Oslobodi svoju silu i pomazanje!
Kad molite mislite na Isusa, vi ste u zaštiti Isusovog imena.
Duše Sveti moli kroz mene za ovu osobu.
Podignite svoj glas i budite oružje Duha Svetoga, sredstvo njegovo da vas On upotrijebi, da oslobodi svoju nadnaravnu silu u ljubavi svojoj.
Molite u jezicima kao da vam je stalo za tu osobu.
Dođi Duše Sveti i ti čini što je potrebno.
Sila Duha Svetoga kroz vas radi i dotiče osobu za koju molite.
Duše Sveti čini svoja djela!
Oslobodi svoju milost, oslobodi snagu svoje ljubavi, oslobodi svoju radost, velikodušnost, neka se oslobodi tvoja snaga, tvoji plodovi, darovi, dođi i blagoslovi ovu osobu za koju molim u Isusovo
ime. Neka se oslobodi dar vjere, duhovni autoritet u borbi protiv sila tame, osposobi je i vodi Duše Sveti.
Hvala ti, zahvaljujemo ti Duše Sveti za tvoja djela! Slavimo te i zahvaljujemo, blagoslivljamo! Hvala ti!
Gospodin će podići proroke koji će hodati u duhu Ilijinom, prije nego li Mesija dođe. Biti će mnoštvo proroka koji će pripremiti Crkvu na drugi Isusov dolazak.
U 1 Kor kaže da je Božja volja da svi govorimo u jezicima, a još više da prorokujete!
U starom zavjetu kad je netko imao problem onda bi otišao proroku, da se prorok za njega posavjetuje s Jahvom. Prorok daje rješenje i ti to radiš. Ništa se nije radilo bez savjetovanja proroka s
Jahvom.
U novom zavjetu je da će Bog izliti svoga Duha na svako tijelo, da će proricati vaši sinovi i kćeri.
Poslanica Efežanima 4 poglavlje 11 redak kaže da pripremi svete na djelo služenja.
Gospodin nas želi obući u svoju silu.
Koju mi imamo privilegiju ne trebamo tražiti proroka nego je Duh Sveti izliven na svako tijelo i svako može tražiti savjet od Duha Svetoga.
Mi smo kao proroci iz staroga zavjeta, ne moramo ići tražiti savjet negdje, jer Duh Sveti je darovan svakom od nas, da možemo prorokovati, od njega tražiti savjet.
Problem je u tome da mi od Duha Svetoga ne tražimo savjet, nego mi po ljudskoj duhu činimo. Ako i tražimo od njega savjet, nismo naučeni da čujemo njegov glas.
Da bi prepoznali njegov glas potrebno je osluškivati Božju riječ. Znamo li prepoznati je li to naša riječ, naša želja ili je od Duha Božjega ili je od zloga.
Koliko puta kada mi prorokujemo govorimo ovako govori Gospodin ili Bog ti govori ili Bog ti poručuje ali to uopće nije od Boga, nego naše misli, naše želje. Ponekad ono što želimo reći drugome
upakiramo kao proroštvo, kao da ti Bog govori. Koliko ima krivih stvari koje trebamo izbjegavati.
Naš je duh sluga našoj duši. Ono što tvoja duša hoće duh je poslužuje. Ako tvoja duša, srce ima idole kao novac, ovaj svijet, služba, može željeti krive zemaljske stvari, onda tvoj duh služi
tvojoj duši.
Kako mi prorokujemo, a kako je Isus prorokovao? Možemo usporediti!
Postoje tri vrste vjere:
1. vjera da Bog postoji
2. vjera u spasenje, vjera u krštenje Duhom Svetim
3. dar izvanredne vjere, vjere u božansko izlječenje
Gospodin želi uresiti svoju Crkvu karizmama, da bi ona mogla raditi na nadnaravni način, da bi preko nje mogao činiti ista ona djela koja je činio Isus kad je hodao zemljom.
Jedne od njegovih najvećih riječi, riječi obećanja su: Vi koji vjerujete, vi ćete činiti djela koja sam ja činio i veća od tih jer Ja odlazim Ocu.
Ja ću činiti veća djela od onih koji je Isus činio! Zašto? Zato što je to Isus rekao!
Kad razmišljamo na ovaj način, može se reći da je to oholo.
Oholo može biti kad je krivi motiv ili kad sam ja u središtu. Ali ako gledamo da je to Božja volja radujmo se.
U Markovom Evanđelju 16 prije Uzašašća, kada se Isus oprašta od učenika i govori nam zadnje riječi, o našem poslanju, svjedočenju tamo gdje nas je Bog postavio: Ići tamo da donesemo radosnu
vijest svakom stvorenju, da se svi spase. Po tebi će On spašavati izgubljene, razarati djela đavolska. U moje ime ćete izgoniti zle duhove, govoriti ćete drugim jezicima, zmije ćete uzimati
rukama i popijete li što smrtonosno neće vam nauditi i na bolesne će polagati ruke i oni će ozdraviti.
Tko će to raditi? Oni koji VJERUJU! Jeste li vi vjernici?
Ja sam vjernik! Kad ja u Isusovo ime položim ruke to će se događati.
Zašto se to ne događa danas? Možda te riječi Isus nije mislio ili možda mi nismo neki vjernici?
Treća razina vjere je vjera u božansko izlječenje, da vjerujemo da Isus i danas želi nastaviti činiti svoja čudesa.
Crkva po dokumentima o tome govori i potiče. Isus želi i nas u tome upotrijebiti, želi se proslaviti i po tvojim rukama. Kad povjeruješ da Isus želi tebe upotrijebiti i da može te upotrijebiti to
će se događati. Gospodine, dopuštam ti da me upotrijebiš, na svoju slavu, da kroz mene nastaviš činiti čudesa. Je li misliš da bi te Isus mogao upotrijebiti? Govorimo da nismo dostojni, da smo
slabi, ne mogu ja to i onda nam je kako vjerujemo.
Gospodin može sve, samo jedno ne može promijeniti tvoje srce ako mu ne dozvoliš, ako mu se ne daš na raspolaganje on te ne može promijeniti.
Govorimo da ne možemo ozdravljati, da nismo dostojni.... tako Boga ograničavamo, mi smo sebični. Opet stavljamo pozornost na sebe.
Čovječe ne radi se o tebi! Radi se o tome da On koji je alfa i omega, kralj kraljeva može mene upotrijebiti sa mojim slabostima, greškama.
Ako je mogao upotrijebiti magarca u svetom pismu, može i nas za svoje djelo.
On je toliko jak i svemoguć, da naša mana i slabost mu nije ograničenje.
Može nas upotrijebiti ako mu dopustimo!
Ja u Isusovo ime kad položim ruke i molim osoba može biti ozdravljena!
Gospodine, dopuštam ti da me upotrijebiš!
Neće On tebe upotrijebiti zato što si ti vrijedan ili sposoban, jer se ne radi o tvojoj sposobnosti. On te može upotrijebiti ako mu se predaš.
U mjeri koliko mu se predaš, u toj mjeri te može upotrijebiti.
Zašto bi On nas mogao upotrijebiti da nekog ozdravi?
Zato što po krštenju postajemo djeca Božja i mi smo hram Duha Svetoga.
Ne ponašamo se kao da smo kraljevska Božja djeca, da smo hramovi Duha Svetoga. Trebamo živjeti i ponašati se kao kraljevi jer smo njegovi.
Kad bi drugi vidjeli na vama Božje, Isusa, svi bi željeli to imati, svi bi htjeli imati Isusa. Moramo ljude oduševiti za Isusa i zato nam treba Duh Sveti da bi mogli biti kraljevi vjere – jasan
znak njegov.
Po Duhu Svetom Isus živi u meni sa svom snagom svoga života.
Isus živi u meni sa svom snagom svoga života po Duhu Svetom.
Isus živi u meni sa svom snagom svoga uskrsnuća!
Kad bi o tome počeli razmišljati, da dobijemo otkrivenje.
Gdje mi to tražimo Isusa? Mi tražimo Isusa izvan sebe, a On ti govori ti si moj hram. Traži Isusa u srcu jer On u nama živi, prebiva, Isus uskrsli.
U poslanici Ef 1; 17 – 20: Otvori mi duhovne oči da prepoznam koliko je u meni koji vjerujem izvanredna tvoja snaga, ista kojom si Krista uskrisio od mrtvih.
Je li u ovo vjerujemo?
Svaki dan meditiraj, razmišljaj da Isus živ, živi u meni sa svom snagom svoga života.
Stavi ruke na svoje srce i ponavljaj nekoliko puta: Isus živi u meni sa svom snagom svoga života, sa svom snagom svoga uskrsnuća! Autoritetom ovo izgovaraj, s uvjerenjem. Molimo Duha Svetoga da
dođe, da Isus kralj kraljeva, gospodar gospodara, onaj koji je uskrisio Lazara, koji je pobijedio smrt, sotonu, taj Isus živi u meni. Govori, ponavljaj dok se ne počneš radovati.
Isus živi u meni sa svom snagom svoga života, sa svom snagom svoga uskrsnuća!
On kroz mene može nastaviti činiti svoja djela1
Isus kroz mene može i želi nastaviti činiti svoja djela!
Isuse, ja ti dopuštam!
Ako želite razvijati darove ozdravljanja, trebaš početi moliti.
Što budemo više molili, to će se više razvijati naša sposobnost korištenja toga dara.
Budite uporni!
Kada budete čitali Evanđelje gledajte i promatrajte kako je to Isus činio, da možete doživjeti Isusovo ozdravljenje.
Kada to doživite, to će ostati u vama, ostati u vašem umu.
Nemojte imati stav kod slušanja ja sam to već čuo, ja to znam. Time se blokirate.
Ne radi se o tome jesi li ti to čuo, nego da se usadi u tvoj um, srce da raste tvoja vjera u ozdravljanje.
Kad čitate evanđelje probajte promatrati kako je bilo bolesniku, kako se osjećao prije Isusova dodira, što se zbivalo dok ga je doticao i što se dogodilo poslije.
Onda nova slika da se stavite vi na mjesto toga bolesnika, sa svojim problemima, da gledate kako Isus tebe dotiče, što ti doživljavaš.
Treća slika jer Isus živi u nama, promatraj kako vi polažete ruku na bolesnika, na osobu za koju trebate moliti i što će se događati.
Ono što može pomoći da bi mi oslobodili Isusovu silu ozdravljenja, to je nešto slično kao sa strujom. Imate električnu struju, imate prekidač i imate žarulju. Kad stavite na prekidaču OFF, struja
ne dolazi do trošila i ne može žarulja svijetliti. Kad stavite prekidač na ON, oslobodili ste proces struja ide sve do žarulje i žarulja svijetli.
Isto tako je kad molimo za bolesne.
Kad položimo ruke u Isusovo ime, sila Duha Svetoga, jer Isus živi u meni sa svom snagom svoga života i uskrsnuća, Isusovu snagu oslobađamo, sila Duha Svetoga ide.
Kad maknemo ruke stavili smo OFF i prekida se proces.
Ta snaga Isusova ušla je u proces i ona radi u tijelu.
Dignite svoje ruke pred sebe. Mi smo Isusovo tijelo! Reci: Ova ruka pripada Isusu i zato u njoj postoji njegova sila.
Kad u Isusovo ime položim ruku, Isusovo zdravlje teče na drugu osobu!
U Isusovo ime oslobodi silu ozdravljenja za ......
U Isusovo ime oslobodi i ozdravi od bolesti .....
Sva je snaga u imenu Isus! Slomi sve okove!
AMEN!!!
Tiskano izdanje Glasa Koncila |
Glas Koncila 38 (1682) | 17.9.2006.
Vjeronauk za odrasle
Zvjezdan Linić
Darovi Duha Svetoga
Tko god iz vjere i otvorena srca prima sakrament potvrde postiže na stanovit način i pravo na osobite darove Duha Svetoga. Pored već nabrojenih (dar Boga Oca, dar proroštva, dar Crkve), može se posvijestiti da su tu i darovi koji spadaju na identitet čovjeka kršćanina, pa onda i člana Katoličke Crkve. To je dar euharistije, dar Božje riječi (računa se na svjetlo Duha Svetoga u čitanju i razumijevanju Svetoga pisma), dar prisutnosti blažene Djevice Marije u Crkvi, dar čudesnog znaka jedinstva što ga katolici vide u Svetom Ocu kao nasljedniku svetoga Petra, kao i mnogo drugog. Foto: GK/M. Čobanović Sedam darova Duha Svetoga Na osobit način se u posvetnoj molitvi koju čita biskup, odnosno djelitelj sakramenta krizme, nad krizmanicima spominje sedam darova Duha Svetoga. To su: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji. Možda su kršćani premalo svjesni tih i sličnih darova na koje imaju pravo po sakramentu Duha Svetoga. Ljudi vjere svoje su učenje i ispite, školu i početke nekih pothvata povjeravali Duhu mudrosti, razuma i znanja. Zato je i uobičajen zaziv Duha Svetoga na početku školske odnosno akademske godine, kao i uz druge potrebe vezane za stjecanje znanja i razumijevanja. Roditeljima i odgojiteljima, ali i prijateljima i ljudima koji bdiju nad dobrom svojih bližnjih i te kako je potreban Duh savjeta. Prosvijetljeni tim Duhom bili bi više na blagoslov svojoj djeci, odnosno prijateljima. Kao da je strah zavladao svijetom, pa i ljudskim srcima. Čovjek se boji za sebe i svoje, za zdravlje i materijalno bogatstvo, boji se za sutra. Čovjek se boji drugih, boji se da mu tko ne učini nešto krivo, opako, da ga netko svojom zlobom ne ošteti. Ljudi se nažalost boje i tamnih negativnih sila gdje više nema kraja za prostor straha. Kad bi kršćani više računali s Duhom jakosti i molili za taj dar, ne bi strah vladao svijetom. Tada bi čovjek živio jedino u daru straha Božjega, tj. upravo u onom strahopoštovanju kojim ne želi povrijediti ljubav Božju, ljubav onoga koji ga najviše ljubi. To je onaj strah o kojem Isus govori: »Ne bojte se onih koji vam mogu nauditi tijelu; više se bojte da vam netko ne naudi duši, da zlo i grijeh ne ovlada vama«. Dar pobožnosti je povezan sa slatkim okusom za sveto, s glađu za euharistijom, s radošću u molitvi, sa živom željom biti u skladu s voljom Božjom. Izvanredni darovi Duha Svetoga - karizme Novi zavjet govori i o izvanrednim darovima Duha Svetoga. Izvanredni su zato što nisu nužno potrebni pojedincu za njegovo spasenje (dok su redoviti darovi potrebni i darovani svakom pojedincu koji u srcu nema zapreke za te darove), ali su potrebni Crkvi za njezino djelovanje i radosno svjedočenje. Kod tih darova se na osobit način osjeća da Duh Sveti puše gdje on hoće, a ne gdje mi to želimo, kada on to hoće, a ne mi. U toj slobodi Crkva je uvijek računala s pojedincima i zajednicama koje su bile otvorene takvim karizmama i time osvježivale život kršćana novim izazovima. Poznati su karizmatski likovi i njihova djela u povijesti Crkve, kao npr. sveti Augustin, Benedikt, Franjo Asiški, Dominik, Katarina Sijenska, Filip Neri, Don Bosko, Mala Terezija, Majka Terezija i mnogi drugi. Oni su pokrenuli vjernike svoga vremena i s njima su mnogi našli put do oduševljenog kršćanstva. I danas ima pojedinaca i grupa, pokreta u Crkvi, koji nošeni svjetlom i silom Duha Svetoga svjedoče o snazi Božje ljubavi. Mnogi otkriju na taj način dar molitve, čak i molitve u jezicima, tj. neizrecivog tepanja povezanog s darom Duha posinovljenja kojim tepamo Bogu Ocu riječju Abba. Pojavljuju se vjernici koji osjećaju unutarnji govor i imaju potrebu izreći za dobro drugih proročku riječ koja odzvanja najprije u njihovim dubinama. Događaju se čudesa po molitvi pojedinaca i skupina, pa i čudesna ozdravljenja. Takve je darove teško stručno i znanstveno provjeravati, ali Crkva nije nikad bila lišena tih darova, a mnogim zajednicama to su izvor dubljeg duhovnog života i blagoslova. Plodovi Duha Svetoga Ipak je najvažnije ono što Isus poručuje: po plodovima ćete ih poznati. Svako oduševljenje za Krista, iskreni život po programu sakramenta krštenja i krizme, mora uroditi plodovima koji se osjećaju i vide. To su plodovi Duha Svetoga jer su direktno povezani s njegovim nadahnućima i njegovim svjetlom i snagom. Kod svetog Pavla u poslanici Galaćanima (5,22-23) imamo niz takvih plodova koji bi se očito mogao o proširiti. To su: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Oni su prepoznatljivi u konkretnom životu svakog vjernika i bez takvih plodova, a osobito bez ljubavi koja je i dar i karizma i plod Duha Svetoga svi bismo bili kao mjed što zveči i ništa drugo. |
ISUS I DANAS OZDRAVLJA
Novi nam je papa odmah na početku progovorio o važnosti evangelizacije; Isus je izabrao najbolji način i nama je u baštinu ostavio taj isti način naviještanja… Ozdravljanje bolesnikâ znak je njegova uskrsnuća, njegove svemoguće prisutnosti među onima koji mu se mole i poziv nevjernicima da povjeruju. Neki će reći da im ne trebaju čudesa i ozdravljenja kako bi povjerovali, no činjenica je da mnogima (poput Tome apostola) ipak trebaju, posebno teško ili neizlječivo bolesnima
Neki će ljudi reći da se po molitvi ne može ozdraviti i da Isus danas ne ozdravlja kao nekada. To je potpuno krivo. Tko god tako kaže, pokazuje da ne poznaje Bibliju i Božja obećanja. Isus nije odnio sa sobom snagu liječenja nego je to ostavio svojoj Crkvi, svome narodu, svima koji vjeruju u njega. Nije je zadržao samo za sebe.
On nam je zapovjedio: „Liječite bolesnike, uskrisujte mrtvace, čistite gubavce, izgonite zle duhove!“ (Mt 10,8). Prije više od 2000 godina dio je Isusova plana bio poći među mnoštvo da bi ga se dotakao i ozdravio ga – misliš li da je On danas manje spreman to činiti? Evanđelist Marko kaže: „…Na bolesnike stavljat će ruke, i oni će ozdravljati“ (Mk 16,16). Na posljednjoj večeri Isus je svojim učenicima rekao da će nakon njegova odlaska – njegove smrti i uskrsnuća od mrtvih i uzašašća – stvari za njih krenuti nabolje, jer će im poslati Duha Svetoga i oni će činiti djela koja je i on sâm činio (Iv 14,12); da će u nama i dalje boraviti i snagom Duha Svetoga još ozdravljati, i u dvadesetprvom stoljeću, onako kako je to činio u prvom. Samo u zadnjih nekoliko mjeseci bio sam svjedokom različitih ozdravljenjâ: ruke i noge koje su zbog prometne nesreće, ili od rođenja bile kraće nekoliko centimetara, po molitvi su izrasle; potpuno ravna stopala, ozdravila su odnosno na njima su se stvorili novi lukovi; iskrivljene kralježnice, izravnale su se. Sjećam se zatim: ozdravljenja žene koja je ostavila slušni aparat, ozdravljenja djeteta bolesnog od tumora, nestanka kamenaca u bubregu djevojčice itd. Gospodin Isus nije ih razočarao. Pokazao im je da je On Bog koji liječi, Bog koji se brine i koji ih ljubi, Bog koji ih spašava. Čudesno je vlastitim očima vidjeti ozdraviteljsku Božju snagu na djelu. Nisam uvijek tako čvrsto vjerovao da će Isus uslišati moje molitve, ali sada, nakon što sam toliko toga vidio, teško bi mi bilo ne vjerovati. Isus Krist ozdravlja i danas. On nije zaboravio svoj narod. On je započeo službu ozdravljanja i ona se nastavlja. U Poslanici sv. Pavla Hebrejima 13,8 piše: „Isus je isti, jučer, danas i zauvijek“. Ovo je sigurno jedna od najvažnijih rečenica u cijeloj Bibliji a znači: Isus je ozdravljao, ozdravlja i ozdravljat će! On se nikada nije mijenjao i nikad se neće promijeniti ni umoriti. Uistinu, ne bismo imali nikakve koristi od toga što je Isus nekada ozdravljao, činio čudesa i oslobađao od đavla da On to ne čini i danas. Cjelovita se ozdravljenja, napisao je bivši papa Benedikt XVI., koja je Krist činio onima koje je susretao „nastavljaju događati i danas, po djelu Duha Svetoga, na osobit način u Crkvi, zajednici koja liječi, koja krijepi i koja tješi“. Papa nastavlja: „pozvani smo biti službenici nade“ (Spe salvi br. 34) za one koji trpe i koji traže zdravlje, pomoću naše prisutnosti, brige, naše zauzete ljubavi.
Dar ozdravljanja
U dekretu Presbyterorum ordinis Sabor naglašava dužnost svećenikâ da prepoznaju milosne darove (karizme) kod svojih vjernikâ te da se ti darovi stave u službu drugih (usp. PO 9). Katekizam Katoličke Crkve naglašava da su „karizme“ posebne milosti a znače blagonaklonost, nezasluženi dar, dobročinstvo. Koja god im bila narav, katkada i izvanredna, kao što je dar čudesa ili jezika, karizme su usmjerene na posvetnu milost, a cilj im je opće dobro Crkve. One su u službi ljubavi koja izgrađuje Crkvu. (usp. KKC 2003) Gladnima i siromašnima, koji od nas traže da ih nahranimo kruhom, besmisleno je govoriti kako se nekada dobro jelo i kako su ljudi bili siti. Treba ih nahraniti danas. Tako i bolesnike treba ozdraviti danas. Imati dar ozdravljanja nije nešto što posjedujemo, što po vlastitoj volji možemo uključiti ili isključiti već je to prolazna milost, prolazni pokret Božjega Duha koji pomaže bolesniku. Dar ozdravljanja sastoji se u tome da bolesnik ozdravi po molitvi. Ova definicija može se činiti jako jednostavnom ali Bog je jednostavan, a mi previše kompliciramo. Duh Sveti je ključ svih čudesâ koja se događaju pred našim očima. On ima glavnu ulogu u ozdravljenjima. Naša otvorenost Duhu Svetom i uživljavanje u patnju drugoga čini da se događaju brojna ozdravljenja. Dar ozdravljanja udijeljen je svakoj osobi koja prihvaća Isusa kao svoga Spasitelja, vjerujući da je on Sin Božji. Oni koji imaju dar ozdravljanja ne smiju privlačiti ljude sebi nego Isusu. Zato često govorim ljudima da ja nisam osoba koja ozdravlja po vjeri ili molitvi nego neka gledaju u Isusa. On ozdravlja. Dakle, preko dara ozdravljanja djeluje i očituje se Duh Sveti koji ozdravlja, oslobađa od zloduhâ itd. Oni koji ozdravljaju u Ime Isusovo samo su jednostavni instrumenti vođeni od Drugoga! Bog je poput violine koja traži glazbenika da bi stvorio lijepe melodije. Važno je uočiti da u 1 Kor 12,9.28.30. Pavao triput govori o „darovima ozdravljanja“, ne o „daru ozdravljanja“. Dakle, radi se o množini. To je i logično jer kao što postoje mnoge bolesti, tako postoje i različiti darovi ozdravljanja od različitih bolesti. Netko ima dar ozdravljanja onih koji imaju problema sa zglobovima, očima ili imaju psihičke smetnje. Drugi opet imaju dar za unutarnje ozdravljenje ili bolesti srca, itd. Kod sebe sam primijetio da su po molitvi mnogi ozdravili od bolesti leđa, padavice, sluha, neplodnosti, ravnih stopala… Kao kršćani, svi možemo moliti za sebe i za druge, poglavito bolesnike. To znači da smo svi po sakramentima primili redoviti dar ozdravljanja, međutim postoji izvanredni dar ozdravljanja koji Bog daje pojedincima da bi tu službu vršili na velikim skupovima ljudi, npr. u dvoranama, na stadionima itd. Baš kao što nije isto baviti se nekim sportom rekreativno ili igrati profesionalno. Prije nego što sam za zdravlje molio na velikim susretima, nekoliko sam godina molio za pojedince i radio s malim skupinama. S vremenom su se darovi Duha Svetoga, zbog prakticiranja dara ozdravljanja umnožili. Isus se hoće poslužiti tvojim molitvama da bi ljude blagoslivljao, liječio i oslobađao. Isus hoće ozdravljati po tebi. Daj mu priliku, te će On to i učiniti. Rezultate molitve moramo ostaviti njemu, koji uvijek odgovara na naše molitve. On će ispuniti svoja obećanja odgovarajući na potrebe svoga naroda. Ne zaboravi da je Isus jedini koji ozdravlja. Mi trebamo biti kanali njegove milosti i ljubavi. Uvijek se treba usredotočiti na njega, a ne na ljude; „Jer bez mene ne možete ništa učiniti“ (Iv 5,5). Kad je netko uključen u službu ozdravljanja, treba imati svoga duhovnog vođu, biti u molitvenoj zajednici. Dobro je da svećenik zna za njega. Važnu ulogu ovdje igra dar razlučivanja duhovâ, zbog mogućih manipulacija. S druge strane treba imati na umu da se služba ozdravljanja također sastoji u tome da druge ljude dovedemo do Isusa. Kad čovjek upozna ili susretne Isusa onda će ozdraviti. To nam opet pokazuje da smo svi uključeni u tu poniznu službu ljubavi.
dr. fra Ivo Pavić, Izvor: BOOK
Preuzeto: duhovnost.savjetnikuspjeha
PAPA FRANJO: Svi darovi Duha Svetoga su vrlo važi jer preko njih Bog ispunja svoju Crkvu |
U katehezi na današnjoj općoj audijenciji na Trgu Svetoga Petra Papa je govorio o darovima (karizmama) u Crkvi. Od samoga početka, Gospodin je Crkvu ispunio darovima Duha Svetoga, učinivši je tako uvijek živom i plodnom s darovima Duha Svetoga. Među tim darovima, neki se posebno razlikuju jer su dragocjeni za izgradnju i hod kršćanske zajednice. Danas se želimo pitati: što je točno karizma? Kako ju možemo prepoznati i prihvatiti? Jesu li karizme nešto lijepo ili su problem – upitao je papa Franjo.
ŠTO SU TO KARIZME Kad se govori o karizmama, treba istaknuti činjenicu da nitko sam ne može shvatiti ima li neku karizmu. Nitko ne može tvrditi: ja imam ovu karizmu. U zajednici se javljaju i cvjetaju darovi kojima nas Bog Otac ispunja, i u zajednici se uči prepoznavanje karizmi kao znaka Očeve ljubavi prema svoj njegovoj djeci. Stoga je dobro da se svatko upita je li mu Gospodin, po svojoj milosti, dao neku karizmu, koju su braća u kršćanskoj zajednici prepoznala i poticala; te kako se odnosim prema tom daru? Živim li ga velikodušno, stavljajući ga na raspolaganje svima, ili ga zanemarujem i na kraju zaboravim? – primijetio je Papa dodajući: Ili je dar povod mojoj oholosti, da se uvijek žalim na druge te želim da u zajednici uvijek imam glavnu riječ? Uvijek se trebamo pitati, imam li koju karizmu, priznaje li je Crkva, jesam li zadovoljan svojom karizmom ili drugima zavidim na karizmama, pa želim imati njihovu karizmu… Ne, karizma je dar. Jedino ga Bog daje – istaknuo je Sveti Otac.
KARIZME I DAROVI DUHA SVETOGA NE TREBAJU ZBUNJIVATI NIKOGA
Izvor: Radio Vatikan |