Fra Petar Ljubičić
24
Iskustvom nazivamo ono što nam se osobno događa. Svatko ima svoja osobna iskustva. Iskustva određuju čovjekov životni put, način života i ponašanja, način razmišljanja i govora, mijenjaju čovjeka i motiviraju ga...
Čovjek uvijek djeluje u skladu s iskustvom. Iskustvo može biti pozitivno ili negativno: iskustvo ljubavi, dobrote ili iskustvo krivnje, grijeha… Iskustvo vjere duboki je duhovni doživljaj u kojemu se čovjekovo srce tako otvori da u njega uđe Božje svjetlo i čovjek osjeća sigurnost i spoznanje, radost i sreću. To je opipljivi doživljaj koji trajno ostavlja biljeg u čovjekovoj duši i zato ga nazivamo iskustvom Božje prisutnosti i milosti u čovjeku. To je iskustvo da Bog zaista postoji i da vidljivo i opipljivo i danas čini čudesa. To je iskustvo neobične blizine, prisutnosti Božje u čovjeku, nutarnje sigurnosti da nas Bog voli i da se brine za nas. To je isto doživljaj nutarnje radosti, dubokoga i trajnog mira, čudesne prisutnosti Božje u srcu.
Vjernik se osjeća prosvijetljen. Vidi ono što do tada nije vidio. On je siguran u ono u čemu je do tada bio nesiguran. Može ono što do tada nije mogao. Odjednom uviđa važnost Boga i Crkve, lakše shvaća Sveto pismo. Bog mu postaje blizak kao prijatelj. On s njim živi i prijateljuje. Milost postaje skoro opipljivom. Osoba rado moli i sve svoje molitve doživljava uslišanim. Postaje svjesniji kršćanin, radosniji je i uslužniji. Vjera mu nije više teret nego milost i radost. Tako od mlakoga vjernika, koji prije nije shvaćao ni svoju vjeru ni svoju Crkvu, postaje osvjedočeni, svjesni i savjesni vjernik.
Zašto je nekima vjera teret i muka? Samo zato što nemaju pravoga iskustva vjere. Takvi se nisu još uvijek susreli sa živim i osobnim Bogom.
Kako doći do iskustva vjere u Boga?
Potrebno je ispuniti dva uvjeta: žarko željeti iskustvo i tražiti ga svim svojim bićem u molitvi srcem, tj. s ljubavlju. Najprije poželi biti otvoren i iskren, iskusan i svjestan vjernik. Jednostavno reci Isusu kako želiš biti savršen i svet poput tolikih svetaca, da želiš imati iskustvo vjere, iskustvo Božje ljubavi i blizine, da bi o tome mogao i drugima svjedočiti.
Vrlo je važno, redovito svaki dan, čitati Sveto pismo i uvjeriti se kako su prvi kršćani imali potresna iskustva. Zatim dati Bogu prvo mjesto u svomu životu. Iz ljubavi prema Bogu kajati se za svoje propuste i grijehe. Svakoga dana odricati se zloga i grijeha, svake ovisnosti i svega onoga što nas želi od Boga odijeliti.
Što to znači otvoriti se Bogu da on može u nama djelovati i dati nam ono što nam je potrebno? To mnogi ne shvaćaju, ponekad su i zbunjeni. Ne mogu zaboraviti jednoga hodočasnika koji je rekao, da je i on dugo razmišljao o Gospinim porukama koje su govorile o tome kako se trebamo otvarati Bogu. Jednom zgodom, dok je molio, osjetio je poticaj da kaže Gospi: “Gospe, ja ne znam kako otvoriti svoje srce i dušu Bogu? Molim te, evo ti moje srce, moj život, ti raspolaži sa svime. Samo te molim da iskusim što to znači biti otvoren Bogu, zapravo kako ti to misliš i uvijek nas tako pozivaš!” Nije dugo čekao da Gospa usliši njegovu molitvu. Ona takve molitve očekuje od svih nas. Onda joj je lako od svoga sina Isusa dobiti sve što zatraži. Ono što je doživio u toj prigodi, kaže, nemoguće je opisati ovim siromašnim riječima. Ovaj mladi hodočasnik pripovijeda kako uvijek ponovno ima neopisiva duhovna iskustva nakon one spontane molitve. Priznaje da se njegovo srce ispunja velikom radošću i istinskim mirom. Ništa mu više nije teško. Osjeća potrebu da neprestano moli i drugima govori o tome kako nam je Bog blizu, koliko nas voli i usrećuje…
Zato nađi vremena, barem dvadesetak minuta dnevno, kada ćeš bez uznemiravanja moliti i to srcem. To neka ti bude najvažnije u jednome danu. Zato nemoj to zaboravljati, nemoj odlagati za kasnije, nemoj gledati na osjećaje i raspoloženja, nego budi uporan sjećajući se Isusovih riječi koje govore da će nam Otac dati Duha Svetoga kad god ga zamolimo i da je potrebno vjerovati da smo to što tražimo već dobili.
Svako je vrijeme milosno i spasonosno, izvanredno i nama darovano, posebice ovo u kojem mi živimo. Bog tako vidljivo i očito djeluje. Dariva svoje čudesne znakove, stalno poziva…
Stoga je na mjestu pitanje zašto je tako malo onih koji mu se odazivaju i primaju tako čudesne darove. Istina je da mnogi ne dolaze do tih darova jer im još nitko nije o tome govorio. Molitvene skupine su pozvane da svjedoče ono što im je Bog darovao za izgradnju Crkve.
Ne zaboravimo da molitva srcem uvijek vodi do iskustva vjere. Zato se odlučimo svaki dan moliti i prihvaćati Božju riječ i živjeti je. Sveta Misa kao sakrament nad sakramentima neka nam bude izvor svih milosti koje Isus tako obilato dijeli. Jedno iskustvo vjere i Boga može i nama pomoći da shvatimo to što je tako važno u našoj vjeri.
Jedan četrdesetogodišnjak je svakoga dana išao u crkvu i molio Boga da iskusi njegovu blizinu. Uopće nikada nije čuo o iskustvima Duha Svetoga. Nekoliko dana poslije, nakon svete Mise, osjećao je kao da njegovo srce gori, a njegov je jezik izgovarao molitve u jezicima. Dobio je dar molitve.
Pedesettrogodišnji profesor molio je tri tjedna s drugima za dar molitve. Doživio je nešto čudesno: veliku radost i blizinu Božju. Dobio je dar molitve. Toliko se promijenio da su ga svi pitali što se s njim dogodilo.